Sie suchten nach: quoad vitam (Latein - Kroatisch)

clementia praeparat vitam et sectatio malorum morte
tko je èvrst u pravednosti, ide u život, a tko za zlom trèi, na smrt mu je.

et haec est repromissio quam ipse pollicitus est nobis vitam aeterna
a ovo je obeæanje koje nam on obeæa: život vjeèni.

vitam et misericordiam tribuisti mihi et visitatio tua custodivit spiritum meu
s milošæu si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.

sed aqua quam dabo ei fiet in eo fons aquae salientis in vitam aeterna
a tko bude pio vode koju æu mu ja dati, ne, neæe ožednjeti nikada: voda koju æu mu ja dati postat æe u njemu izvorom vode koja struji u život vjeèni."

timor domini ad vitam et in plenitudine commorabitur absque visitatione pessim
strah gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi.

et ecce unus accedens ait illi magister bone quid boni faciam ut habeam vitam aeterna
i gle, pristupi mu netko i reèe: "uèitelju, koje mi je dobro èiniti da imam život vjeèni?"

quam angusta porta et arta via quae ducit ad vitam et pauci sunt qui inveniunt ea
o kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!"

his quidem qui secundum patientiam boni operis gloriam et honorem et incorruptionem quaerentibus vitam aeterna
onima koji postojanošæu u dobrim djelima ištu slavu, èast i neraspadljivost - život vjeèni;

et ecce quidam legis peritus surrexit temptans illum et dicens magister quid faciendo vitam aeternam possideb
i gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "uèitelju, što mi je èiniti da život vjeèni baštinim?"

audientes autem gentes gavisae sunt et glorificabant verbum domini et crediderunt quotquot erant praeordinati ad vitam aeterna
pogani koji su slušali radovali su se i slavili rijeè gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu odreðeni za život vjeèni.

dixit ergo eis iesus amen amen dico vobis nisi manducaveritis carnem filii hominis et biberitis eius sanguinem non habetis vitam in vobi
tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeèni; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

quomodo omnia nobis divinae virtutis suae quae ad vitam et pietatem donata est per cognitionem eius qui vocavit nos propria gloria et virtut
doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošæu, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost.

secundum expectationem et spem meam quia in nullo confundar sed in omni fiducia sicut semper et nunc magnificabitur christus in corpore meo sive per vitam sive per morte
kako željno i oèekujem i nadam se da se ni zbog èega neæu smesti, nego da æe se mojom posvemašnjom odvažnošæu - kako uvijek tako i sada - krist uzvelièati u mome tijelu, bilo životom, bilo smræu.

si autem manus tua vel pes tuus scandalizat te abscide eum et proice abs te bonum tibi est ad vitam ingredi debilem vel clodum quam duas manus vel duos pedes habentem mitti in ignem aeternu
pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. bolje ti je uæi u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti baèen u oganj vjeèni.

quia servi sumus et in servitute nostra non dereliquit nos deus noster et inclinavit super nos misericordiam coram rege persarum ut daret nobis vitam et sublimaret domum dei nostri et extrueret solitudines eius et daret nobis sepem in iuda et in hierusale
jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio bog naš: nego nam dade te naðosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo dom boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utoèište u judeji i jeruzalemu.

aesopus fabularum poeta athenis per pagos atticae ibat bestiarum quarundam vitam observans. tum viator quidam expeditus celeri gradu ei obviam iit. hic aesopum adiens: „ad urbem“ inquit, „eo; quam diu ibo?“ aesopus respondit: „ i!“ at ille „cur mihi imperas, ut eam? ipse ibo.“ abiit ille iratus. postquam viator ille paulum porro abierat, aesopus clamavit: „non amplius quam unam horam ibis.“ tum viator miratus (1) interogavit: „ cur non statim mihi hoc dixisti?“ aesopus autem: „ non omnes eadem celeritate eunt, idcirco prius euntem (2) te observare debui.
ezop i putnik