検索ワード: kostrijet (クロアチア語 - セルビア語)

uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraèka.
o meni se razgovaraju sedeæi na vratima, pijuæi vino pevaju me.

nebesa oblaèim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivaè!"
oblaèim nebesa u mrak, i kostret im dajem za pokrivaè.

plaèite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaruènikom svojim.
ridaj kao mladica opasana kostreæu za mužem mladosti svoje.

tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam èelo svoje u prašinu.
sašio sam kostret po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju.

sve opet žene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vještine prele su kostrijet.
i sve žene koje podiže srce njihovo i behu vešte, predoše kostret.

okrenuo si moj plaè u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošæu.
zato æe ti pevati slava moja i neæe umuknuti; gospode, bože moj! doveka æu te hvaliti.

ninivljani povjerovaše bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najveæega do najmanjega.
i ninevljani poverovaše bogu, i oglasiše post, i obukoše se u kostret od najveæeg do najmanjeg.

i razdere jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.
i razdre jakov haljine svoje, i veza kostret oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena.

i ja æu poslati dva svoja svjedoka da, obuèeni u kostrijet, prorokuju tisuæu dvjesta i šezdeset dana.
i daæu dvojici svojih svedoka, i proricaæe hiljadu i dvesta i šezdeset dana obuèeni u vreæe.

dršæite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite!
strašite se, vi mirne; drhtite, vi bezbrižne, svucite se, budite gole, i pripašite oko sebe kostret,

gospod, jahve nad vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plaèete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet.
i zva vas gospod nad vojskama u onaj dan da plaèete i ridate i da skubete kose i pripašete kostret;

glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.
jer kad dodje ta reè do cara ninevijskog, on usta sa svog prestola, i skide sa sebe svoje odelo, i obuèe se u kostret i sede u pepeo.

zatim posla elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku izaiji, sinu amosovu.
i posla elijakima, koji beše nad dvorom, i somnu pisara i najstarije sveštenike obuèene u kostret k isaiji proroku, sinu amosovom.

i vidjeh: kad jaganjac otvori šesti peèat, potres velik nasta. i sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.
i videh kad otvori šesti peèat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreæa od kostreti, i mesec posta kao krv;

david, podigavši oèi, vidje jahvina anðela kako stoji izmeðu zemlje i neba držeæi u ruci isukan maè koji je podigao na jeruzalem, i on pade nièice sa starješinama obuèenim u kostrijet.
a david podiže oèi svoje i vide andjela gospodnjeg gde stoji izmedju zemlje i neba, a u ruci mu go maè, kojim beše zamahnuo na jerusalim; i pade david i starešine nièice, obuèeni u kostret.

rispa, ajina kæi, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od poèetka jeèmene žetve sve dok nije kiša s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spuštaju na njih danju ni poljskim zvijerima noæu.
a resfa kæi ajina uze vreæu, i prostre po steni u poèetku žetve dokle ne pade na njih dažd sa neba, i ne dade pticama nebeskim da padaju na njih danju ni zverima poljskim noæu.

nato david reèe joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "razderite svoje haljine, obucite kostrijet i narièite za abnerom!" i kralj david poðe za nosilima.
i reèe david joavu i svemu narodu koji beše s njim: razderite haljine svoje i pripašite kostret, i plaèite za avenirom. i car david idjaše za nosilima.

u svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijeè i njegov proglas, meðu Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj.
i u svim zemljama, u koje god mesto dodje reè careva i zapovest njegova, bi velika žalost medju jevrejima i post i plaè i jauk, i mnogi u kostreti i pepelu ležahu.

"plaèi, hešbone, jer ar je opustošen, zapomažite kæeri rapske. opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. jer milkom mora u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima.
ridaj esevone, jer je gaj opustošen, vièite sela ravska, pripašite oko sebe kostret, narièite i trèite oko plotova; jer æe malhom otiæi u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa.