검색어: ibi cor meum,ubi patria mea (라틴어 - 세르비아어)

concaluit cor meum intra me et in meditatione mea exardescet igni
jer bezakonja moja izadjoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi.

deus mollivit cor meum et omnipotens conturbavit m
bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio.

emarcuit cor meum tenebrae stupefecerunt me babylon dilecta mea posita est mihi in miraculu
srce mi se smete, groza me poduze; noæ milina mojih pretvori mi se u strah.

unde cessavi renuntiavitque cor meum ultra laborare sub sol
zato dodjoh na to da mi srce izgubi nadanje o svakom trudu oko kog se trudih pod suncem.

%et dixi; ergo sine causa iustificavi cor meum et lavi inter innocentes manus mea
biæe milostiv ništem i ubogom, i duše æe jadnima spasti.

paratum cor meum deus paratum cor meum cantabo et psalmum dica
u tebe je izbrojano moje potucanje, suze se moje èuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj.

cor meum conturbatum est in me et formido mortis cecidit super m
obratiæe zlo na neprijatelje moje, istinom svojom istrebiæe ih.

et lactatum est in abscondito cor meum et osculatus sum manum meam ore me
i srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,

dominus adiutor meus et protector meus in ipso speravit cor meum et adiutus sum et refloruit caro mea et ex voluntate mea confitebor e
Èuj, gospode, glas moj, tebe prizivam, smiluj se na me i usliši me.

cor meum diligit principes israhel qui propria voluntate obtulistis vos discrimini benedicite domin
srce se moje privilo k upraviteljima izrailjevim, koji dragovoljno pristaše izmedju naroda. blagosiljajte gospoda.

a finibus terrae ad te clamavi dum anxiaretur cor meum in petra exaltasti me deduxisti m
dao si narodu svom da pozna ljutu nevolju, napojio si nas vina od kog se zanesosmo.

ego dormio et cor meum vigilat vox dilecti mei pulsantis aperi mihi soror mea amica mea columba mea inmaculata mea quia caput meum plenum est rore et cincinni mei guttis noctiu
ja spavam, a srce je moje budno; eto glasa dragog mog, koji kuca: otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noænih kapi.

ad prophetas contritum est cor meum in medio mei contremuerunt omnia ossa mea factus sum quasi vir ebrius et quasi homo madidus a vino a facie domini et a facie verborum sanctorum eiu
radi proroka puca srce u meni, trepeæu sve kosti moje, kao pijan sam i kao èovek koga je osvojilo vino, gospoda radi i njegovih radi svetih reèi.

dedique cor meum ut scirem prudentiam atque doctrinam erroresque et stultitiam et agnovi quod in his quoque esset labor et adflictio spiritu
i upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu.

canticum graduum david domine non est exaltatum cor meum neque elati sunt oculi mei neque ambulavi in magnis neque in mirabilibus super m
iz dubine vièem k tebi, gospode!

in gentibus quoque illis non quiesces neque erit requies vestigio pedis tui dabit enim tibi dominus ibi cor pavidum et deficientes oculos et animam maerore consumpta
ali u onim narodima neæeš odahnuti, niti æe se stopalo noge tvoje odmoriti; nego æe ti gospod dati onde srce plašljivo, oèi išèilele i dušu iznemoglu.

et aedificaverunt excelsa baal quae sunt in valle filii ennom ut initiarent filios suos et filias suas moloch quod non mandavi eis nec ascendit in cor meum ut facerent abominationem hanc et in peccatum deducerent iuda
i sagradiše visine valu što su u dolini sina enomovog da vode sinove svoje i kæeri svoje molohu, što im ja ne zapovedih niti mi dodje na um, da bi èinili taj gad, i tako judu navodili na greh.

at ille nonne ait cor meum in praesenti erat quando reversus est homo de curru suo in occursum tui nunc igitur accepisti argentum et accepisti vestes ut emas oliveta et vineta et oves et boves et servos et ancilla
ali mu on reèe: zar srce moje nije išlo onamo kad se èovek vrati s kola svojih preda te? zar je to bilo vreme uzimati srebro i uzimati haljine, maslinike, vinograde, ovce, goveda, sluge i sluškinje?

cumque abisset inde invenit ionadab filium rechab in occursum sibi et benedixit ei et ait ad eum numquid est cor tuum rectum sicut cor meum cum corde tuo et ait ionadab est si est inquit da manum tuam qui dedit manum suam at ille levavit eum ad se in curr
potom otišavši odande nadje jonadava, sina rihavovog, koji ga srete. a on ga pozdravi i reèe mu: je li srce tvoje pravo kao što je moje srce prema tvom? a jonadav odgovori: jeste. ako jeste, odgovori juj, daj mi ruku. i dade mu ruku; a on ga uze k sebi u kola.