Você procurou por: mordokaj (Dinamarquês - Croata)

da sendte ester mordokaj det svar:
estera i opet poruèi mordokaju:

da mordokaj engang sad i kongens port -
kad su drugi put djevojke bile sakupljene, mordokaj sjeðaše na vratima kraljevim.

da han havde meddelt mordokaj esters ord,
mordokaju bjehu saopæene esterine rijeèi,

men ester sendte halak til mordokaj med følgende svar:
estera odvrati hataku i naredi mu da saopæi mordokaju:

da hatak kom ud til mordokaj på byens torv foran kongens port,
hatak ode do mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva.

så gik mordokaj hen og gjorde ganske som ester havde pålagt ham.
rdokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila estera. se gospodu i kaza: [17b] "gospode, gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš izraela! [17c] ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, gospodine! [17d] tebi je sve poznato; ti znaš, gospodine: nisam pao nièice pred bahatog hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. ti znaš da bih za spas izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] to sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje bogu. neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] sada, gospodine, bože, kralju, bože abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o gospode!" [17i] i sav je izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] i kraljica se estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. i ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se bogu izraelovu i kaza: [17l] "gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, gospode, izabrao izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. pravedan si, gospodine! [17o] i sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] nemoj predati, gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] sjeti se, gospode! objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] a nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o gospode! [17u] sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. u dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]i od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, gospode, bože abrahamov. [17y]bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!"

ester røbede imidlertid ikke sit folk og sin slægt, thi det havde mordokaj forbudt hende.
estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj mordokaj bijaše zabranio da to uèini.

men alt det er mig ikke nok, så længe jeg ser denne jøde mordokaj sidde i kongens port."
ali me sve to ne može uèiniti sretnim dokle god gledam Židova mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim."

det fik mordokaj at vide og meddelte dronning ester det; og ester sagde det til kongen fra mordokaj.
za tu njihovu namjeru sazna mordokaj. on je dojavi kraljici esteri, a estera je u mordokajevo ime saopæi kralju.

da nu haman så, at mordokaj hverken faldt på knæ eller kastede sig til jorden for ham, blev han såre opbragt.
kad haman utvrdi da mordokaj niti prigiba koljeno niti pada nièice pred njim, jako se razljuti.

derpå lod dronning ester, abihajils datter, og jøden mordokaj en eftertrykkelig skrivelse udgå for at stadfæste dette brev om purim.
kraljica estera, kæi abihailova, i Židov mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o purimu.

og kongen tog sin seglring, som han havde frataget haman, og gav mordokaj den. og ester satte mordokaj over hamans hus.
kralj skinu peèatni prsten, koji je veæ bio oduzeo hamanu, i dade ga mordokaju, a estera postavi mordokaja nad hamanovom kuæom.

kongens tjenere, som var i kongens port, sagde da til mordokaj: "hvorfor overtræder du kongens bud?"
službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše mordokaju: "zašto prestupaš kraljevu zapovijed?"

da mordokaj fik at vide alt, hvad der var sket, sønderrev han sine klæder, klædte sig i sæk og aske og gik ud i byen og udstødte høje veråb;
mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuèe kostrijet, posu se pepelom i proðe posred grada kukajuæi glasno i gorko.

bød mordokaj ham svare ester: "tro ikke, at du alene af alle jøder skal undslippe, fordi du er i kongens hus!
pa on poruèi esteri: "nemoj misliti da æeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palaèi spasiti jedina od svih Židova:

haman gik glad og vel til mode derfra den dag. men da haman så mordokaj i kongens port, og han hverken rejste sig op eller rørte sig af pletten for ham, opfyldtes han af vrede mod mordokaj.
toga dana haman iziðe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim.

man fandt da optegnet, hvorledes mordokaj havde meldt, at bigtana og teresj, to kongelige hofmænd, der hørte til dørvogterne, havde søgt lejlighed til at lægge hånd på kong ahasverus.
tu se naðe zapisano kako je mordokaj prokazao bigtanu i tereša, dva dvoranina kraljeva, èuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja ahasvera.

da sagde kong ahasverus til dronning ester og jøden mordokaj: hamans hus har jeg givet ester, og han, selv er blevet hængt i galgen, fordi han stod jødeme efter livet.
kralj ahasver odgovori kraljici esteri i mordokaju Židovu: "eto, poklonio sam esteri kuæu hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove,

da lod ester hatak, en af kongens hofmænd, som han havde stillet til hendes tjeneste, kalde, og sendte ham til mordokaj for at få at vide, hvad det skulde betyde, og hvad grunden var dertil.
nato estera pozva hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio odreðen za službu, pa ga posla k mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog èega je takav.

da nu esters piger og hofmænd kom og fortalte hende det, grebes dronningen af heftig smerte; og hun sendte klæder ud til mordokaj, for at man skulde give ham dem på og tage sørgeklæderne af ham; men han tog ikke imod dem.
esterine djevojke i njezini eunusi doðoše da je o tome obavijeste. kraljica se veoma uznemiri. posla mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.