Você procurou por: perpetuum (Latim - Sérvio)

non in perpetuum irascetur neque in aeternum comminabitu
jedem pepeo kao hleb, i piæe svoje rastvaram suzama.

quare in perpetuum oblivisceris nostri derelinques nos in longitudinem dieru
zašto hoæeš da nas zaboraviš doveka, da nas ostaviš zadugo?

roborasti eum paululum ut in perpetuum pertransiret inmutabis faciem eius et emittes eu
nadvadjuješ ga jednako, te odlazi, menjaš mu lice i otpuštaš ga.

terra quoque non veniet in perpetuum quia mea est et vos advenae et coloni mei esti
ali da se zemlja ne prodaje za svagda, jer je moja zemlja, a vi ste došljaci i ukuæani kod mene.

labium veritatis firmum erit in perpetuum qui autem testis est repentinus concinnat linguam mendaci
istinita usta stoje tvrdo doveka, a jezik lažljivi za èas.

populus autem tuus omnes iusti in perpetuum hereditabunt terram germen plantationis meae opus manus meae ad glorificandu
i tvoj æe narod biti sav pravedan, naslediæe zemlju navek; mladica koju sam posadio, delo ruku mojih biæe na moju slavu.

nunc igitur domine sermo quem locutus es famulo tuo et super domum eius confirmetur in perpetuum et fac sicut locutus e
i tako, gospode, reè koju si obrekao sluzi svom i domu njegovom neka bude tvrda doveka, i uèini kako si rekao.

didici quod omnia opera quae fecit deus perseverent in perpetuum non possumus eis quicquam addere nec auferre quae fecit deus ut timeatu
doznah da šta god tvori bog ono traje doveka, ne može mu se ništa dodati niti se od toga može šta oduzeti; i bog tvori da bi ga se bojali.

non enim erit memoria sapientis similiter ut stulti in perpetuum et futura tempora oblivione cuncta pariter obruent moritur doctus similiter et indoctu
jer se neæe spominjati mudrac kao ni bezumnik do veka; jer što sada jeste, sve se zaboravlja posle, i mudrac umire kao i bezumnik.

ait ei dominus iam nunc veniam ad te in caligine nubis ut audiat me populus loquentem ad te et credat tibi in perpetuum nuntiavit ergo moses verba populi ad dominu
a gospod reèe mojsiju: evo, ja æu doæi k tebi u gustom oblaku, da narod èuje kad ti stanem govoriti i da ti veruje do veka. jer mojsije beše javio gospodu reèi narodne.