Você procurou por: vremena (Sérvio - Latim)

dugo vremena vojeva isus na te careve.
multo tempore pugnavit iosue contra reges isto

gledate na dane i mesece, i vremena i godine.
dies observatis et menses et tempora et anno

i ostadoste u kadisu dugo vremena dokle onde stajaste.
sedistis ergo in cadesbarne multo tempor

i bi sudija izrailju za vremena filistejskog dvadeset godina.
iudicavitque israhel in diebus philisthim viginti anni

pre svog vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zeleneti.
antequam dies eius impleantur peribit et manus eius aresce

a kad jeremija udje u jamu, u tamnicu, osta onde dugo vremena.
mittens autem rex sedecias tulit eum et interrogavit in domo sua abscondite et dixit putasne est sermo a domino et dixit hieremias est et ait in manu regis babylonis traderi

i avram živeše kao došljak u zemlji filistejskoj mnogo vremena.
et fuit colonus terrae philisthinorum diebus multi

baci hleb svoj povrh vode; jer æeš ga naæi posle mnogo vremena.
mitte panem tuum super transeuntes aquas quia post multa tempora invenies illu

ko žali prut, mrzi na sina svog; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.
qui parcit virgae suae odit filium suum qui autem diligit illum instanter erudi

za njegovog vremena odvrže se edom da ne bude pod judom, i postavi cara nad sobom.
in diebus eius recessit edom ne esset sub iuda et constituit sibi rege

zašto svemoguæem nisu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovih?
ab omnipotente non sunt abscondita tempora qui autem noverunt eum ignorant dies illiu

a on im reèe: nije vaše znati vremena i leta koje otac zadrža u svojoj vlasti;
dixit autem eis non est vestrum nosse tempora vel momenta quae pater posuit in sua potestat

ne ostaviste braæu svoju dugo vremena, do ovog dana, i dobro èuvaste zapovest gospoda boga svog.
nec reliquistis fratres vestros longo tempore usque in praesentem diem custodientes imperium domini dei vestr

i bi veselje veliko u jerusalimu; jer od vremena solomuna sina davidovog cara izrailjevog ne bi tako u jerusalimu.
factaque est grandis celebritas in hierusalem qualis a diebus salomonis filii david regis israhel in ea urbe non fuera

car odgovori i reèe: doista vidim da hoæete vremena da dobijete; jer vidite da sam zaboravio.
respondit rex et ait certo novi quia tempus redimitis scientes quod recesserit a me serm

i upita oca njegovog: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? a on reèe: iz detinjstva.
et frequenter eum et in ignem et in aquas misit ut eum perderet sed si quid potes adiuva nos misertus nostr

svašta videh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi.
in die bona fruere bonis et malam diem praecave sicut enim hanc sic et illam fecit deus ut non inveniat homo contra eum iustas querimonia

reè gospodnja koja dodje sofoniji, sinu husija sina godolije sina amarije sina jezekijinog, za vremena josije, sina amonovog, cara judinog.
verbum domini quod factum est ad sofoniam filium chusi filium godoliae filii amariae filii ezechiae in diebus iosiae filii amon regis iud

sine èoveèji, gle, dom izrailjev govori: utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo vremena, i za daleko vreme taj prorokuje.
fili hominis ecce domus israhel dicentium visio quam hic videt in dies multos et in tempora longa iste propheta

i gle, povikaše: Šta je tebi do nas, isuse, sine božji? zar si došao amo pre vremena da muèiš nas?
et ecce clamaverunt dicentes quid nobis et tibi fili dei venisti huc ante tempus torquere no