Şunu aradınız:: memoria (Latince - Hırvatça)

memoria
memorija

veritas ex memoria
velikaša ex memoria

gratias ago deo meo in omni memoria vestr
zahvaljujem bogu svomu kad vas se god sjetim.

zai memoria memor ero et tabescet in me anima me
bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.

interroga enim generationem pristinam et diligenter investiga patrum memoria
no pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost preða njihovih pripazi.

memoria vestra conparabitur cineri et redigentur in lutum cervices vestra
razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.

memoria illius pereat de terra et non celebretur nomen eius in platei
spomen æe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.

inimici defecerunt frameae in finem et civitates destruxisti periit memoria eorum cum sonit
dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena. $he

in memoria aeterna erit iustus ab auditione mala non timebit paratum cor eius sperare in domin
djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, $nun stalne su sve naredbe njegove, $samek

propter quod vigilate memoria retinentes quoniam per triennium nocte et die non cessavi cum lacrimis monens unumquemque vestru
zato bdijte imajuæi na pameti da sam tri godine bez prestanka noæu i danju suze lijevajuæi urazumljivao svakoga od vas."

viventes enim sciunt se esse morituros mortui vero nihil noverunt amplius nec habent ultra mercedem quia oblivioni tradita est memoria eoru
Živi barem znaju da æe umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.

non enim erit memoria sapientis similiter ut stulti in perpetuum et futura tempora oblivione cuncta pariter obruent moritur doctus similiter et indoctu
jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu æe poslije nekog vremena prekriti zaborav! i, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.

et reddidi eis sermonem dixique ad eos deus caeli ipse nos iuvat et nos servi eius sumus surgamus et aedificemus vobis autem non est pars et iustitia et memoria in hierusale
ali im ja odgovorih ovim rijeèima: "nebeski æe nam bog dati da uspijemo. mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. a vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u jeruzalemu."

altare de terra facietis mihi et offeretis super eo holocausta et pacifica vestra oves vestras et boves in omni loco in quo memoria fuerit nominis mei veniam ad te et benedicam tib
naèini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve prièesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja æu doæi k tebi da te blagoslovim.

sed et si conversus iustus a iustitia sua fecerit iniquitatem ponam offendiculum coram eo ipse morietur quia non adnuntiasti ei in peccato suo morietur et non erunt in memoria iustitiae eius quas fecit sanguinem vero eius de manu tua requira
isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, postavit æu mu zamku i umrijet æe jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet æe, i njegova se pravedna djela više neæe spominjati, ali æu od tebe tražiti raèun za krv njegovu.