Şunu aradınız:: considera (Latince - Sırpça)

ausculta haec iob sta et considera miracula de
Èuj to, jove, stani i gledaj èudesa božija.

ubi est ergo nunc praestolatio mea et patientiam meam quis considera
i gde je sada nadanje moje? moje nadanje ko æe videti?

considera opera dei quod nemo possit corrigere quem ille despexeri
u dobro vreme uživaj dobro, a u zlo vreme gledaj, jer je bog stvorio jedno prema drugom za to da èovek ne zna šta æe biti.

respicit dominus vias hominis et omnes gressus illius considera
kad su pred oèima gospodu putevi svaèiji, i meri sve staze njegove?

ipse enim novit hominum vanitatem et videns iniquitatem nonne considera
jer zna ništavilo ljudsko, i videæi nevaljalstvo zar neæe paziti?

oculi enim eius super vias hominum et omnes gressus eorum considera
jer su oèi njegove obraæene na puteve èoveèije i vidi sve korake njegove.

considera quod hodie proposuerim in conspectu tuo vitam et bonum et e contrario mortem et malu
gle, iznesoh danas preda te život i smrt, dobro i zlo.

quid autem vides festucam in oculo fratris tui trabem autem quae in oculo tuo est non considera
a zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne oseæaš?

caph omnis populus eius gemens et quaerens panem dederunt pretiosa quaeque pro cibo ad refocilandam animam vide domine considera quoniam facta sum vili
sav narod njegov uzdiše tražeæi hleba, daju dragocene stvari svoje za jelo da okrepe dušu. pogledaj, gospode, i vidi kako sam poništen.

quam ob rem considera et recogita quid facias quoniam conpleta est malitia adversum virum tuum et adversus domum tuam et ipse filius est belial ita ut nemo ei possit loqu
zato sada gledaj i promisli šta æeš èiniti, jer je gotovo zlo gospodaru našem i svemu domu njegovom; a on je zao èovek, da mu se ne može govoriti.

surrexitque adulescens ut pergeret cum uxore sua et puero cui rursum locutus est socer considera quod dies ad occasum declivior sit et propinquet ad vesperum mane apud me etiam hodie et duc laetum diem et cras proficisceris ut vadas in domum tua
tada usta èovek da ide, on i inoèa mu i momak; a tast njegov, otac mladièin, reèe mu: eto, dan je veæ nagao, veèe je, prenoæite ovde; eto dockan je, prenoæi ovde, i budi veseo, pa sutra uranite na put, i idi k svom šatoru.