Şunu aradınız:: darem (Latince - Sırpça)

dixitque ad eum ego dominus qui eduxi te de ur chaldeorum ut darem tibi terram istam et possideres ea
i reèe mu: ja sam gospod, koji te izvedoh iz ura haldejskog da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.

ego dominus deus vester qui eduxi vos de terra aegypti ut darem vobis terram chanaan et essem vester deu
ja sam gospod bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje misirske da vam dam zemlju hanansku i da vam budem bog.

cumque surrexissem mane ut darem lac filio meo apparuit mortuus quem diligentius intuens clara luce deprehendi non esse meum quem genuera
a kad ustah ujutru da podojim sina svog, a to mrtav; ali kad razgledah ujutru, a to, ne beše moj sin, kog ja rodih.

et induxerim in terram super quam levavi manum meam ut darem eam abraham isaac et iacob daboque illam vobis possidendam ego dominu
pak æu vas odvesti u svoju zemlju, za koju podigoh ruku svoju zaklinjuæi se da æu je dati avramu, isaku i jakovu; i daæu vam je u nasledstvo, ja gospod.

hierusalem et civitatibus iudae et regibus eius et principibus eius ut darem eos in solitudinem et in stuporem in sibilum et in maledictionem sicut est dies ist
jerusalim i gradove judine i careve njegove i knezove njegove, da budu pustoš i èudo i podsmeh i uklin, kao što je danas,

et custodisti praecepta omri et omne opus domus achab et ambulasti in voluntatibus eorum ut darem te in perditionem et habitantes in ea in sibilum et obprobrium populi mei portabiti
jer se drže uredbe amrijeve i sva dela doma ahavovog, i hodite po savetima njihovim, da te predam u pogibao, i stanovnike njegove u podsmeh, i nosiæete sramotu naroda mog.

ut ponerem lugentibus sion et darem eis coronam pro cinere oleum gaudii pro luctu pallium laudis pro spiritu maeroris et vocabuntur in ea fortes iustitiae plantatio domini ad glorificandu
da uèinim žalosnima u sionu i dam im nakit mesto pepela, ulje radosti umesto žalosti, odelo za pohvalu umesto duha tužnog, da se prozovu hrastovi pravde, sad gospodnji za slavu njegovu.

et induxissem eos in terram super quam levavi manum meam ut darem eis viderunt omnem collem excelsum et omne lignum nemorosum et immolaverunt ibi victimas suas et dederunt ibi inritationem oblationis suae et posuerunt ibi odorem suavitatis suae et libaverunt libationes sua
kad ih odvedoh u zemlju, za koju podigoh ruku svoju da æu im je dati, gde god videše visok hum i drvo granato, onde prinosiše svoje žrtve i stavljaše svoje dare, kojima dražahu, i metaše mirise svoje ugodne, i onde liše nalive svoje.