Şunu aradınız:: nostrae (Latince - Sırpça)

vires nostrae cum rebus quas temptaturi sumus comparandae sunt
сравнение между ними и прочность наших отношений с вещами, которые мы собираемся попытаться

teneamus spei nostrae confessionem indeclinabilem fidelis enim est qui repromisi
da se držimo tvrdo priznanja nade: jer je veran onaj koji je obeæao;

hereditas nostra versa est ad alienos domus nostrae ad extraneo
nasledstvo naše privali se tudjincima, domovi naši inostrancima.

et dicent manus nostrae non effuderunt hunc sanguinem nec oculi viderun
i tvrdeæi neka kažu: ruke naše nisu prolile ovu krv niti su oèi naše videle;

qui est pignus hereditatis nostrae in redemptionem adquisitionis in laudem gloriae ipsiu
koji je zalog nasledstva našeg za izbavljenje teèevine na hvalu slave njegove.

audivimus famam eius dissolutae sunt manus nostrae tribulatio adprehendit nos dolores ut parturiente
kad èujemo glas o njemu, klonuæe nam ruke, tuga æe nas spopasti i bolovi kao porodilju.

unde fratres sancti vocationis caelestis participes considerate apostolum et pontificem confessionis nostrae iesu
zato, braæo sveta, zajednièari zvanja nebeskog, poznajte poslanika i vladiku, kog mi priznajemo, isusa hrista,

domine salvum me fac et psalmos nostros cantabimus cunctis diebus vitae nostrae in domo domin
gospod me spase, zato æemo pevati pesme moje u domu gospodnjem dok smo god živi.

festinent et adsumant super nos lamentum deducant oculi nostri lacrimas et palpebrae nostrae defluant aqui
i neka brže narièu za nama, da se rone suze od oèiju naših, i od vedja naših da teèe voda.

et ut adferremus primogenita terrae nostrae et primitiva universi fructus omnis ligni ab anno in annum in domo domin
i da donosimo prvine od zemlje svoje i prvine od svakog roda od svakog drveta od godine do godine u dom gospodnji;

deinde patres quidem carnis nostrae habuimus eruditores et reverebamur non multo magis obtemperabimus patri spirituum et vivemu
ako su nam dakle telesni oèevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo?

et erant qui dicerent filii nostri et filiae nostrae multae sunt nimis accipiamus pro pretio eorum frumentum et comedamus et vivamu
jer neki govorahu: nas i sinova naših i kæeri naših ima mnogo; da dobavimo žita da jedemo i ostanemo živi.

domus sanctificationis nostrae et gloriae nostrae ubi laudaverunt te patres nostri facta est in exustionem ignis et omnia desiderabilia nostra versa sunt in ruina
dom naše svetinje i naše krasote, u kome te slaviše oci naši, izgore ognjem, i sve što nam beše drago potrveno je.

dixeruntque nobis seniores et omnes habitatores terrae nostrae tollite in manibus cibaria ob longissimam viam et occurrite eis ac dicite servi vestri sumus foedus inite nobiscu
i rekoše nam starešine naše i svi stanovnici naše zemlje govoreæi: uzmite pogaèe na put, i idite im na susret i recite im: mi smo sluge vaše, hajde uhvatite veru s nama.

in vicesimo et quinto anno transmigrationis nostrae in exordio anni decima mensis quartodecimo anno postquam percussa est civitas in ipsa hac die facta est super me manus domini et adduxit me illu
dvadeset pete godine robovanja našeg, u poèetku godine, deseti dan meseca, èetrnaeste godine od kako se uze grad, isti dan dodje nada me ruka gospodnja i odvede me onamo.

et primitias ciborum nostrorum et libaminum nostrorum et poma omnis ligni vindemiae quoque et olei adferemus sacerdotibus ad gazofilacium dei nostri et decimam partem terrae nostrae levitis ipsi levitae decimas accipient ex omnibus civitatibus operum nostroru
i prvine testa svog i prinose svoje i rod od svih drveta, vino i ulje da donosimo sveštenicima u kleti doma boga svog, i levitima desetak od zemlje svoje, i leviti da uzimaju desetak po svim mestima gde uradimo;

et nunc sicut carnes fratrum nostrorum sic carnes nostrae sunt sicut filii eorum ita filii nostri ecce nos subiugamus filios nostros et filias nostras in servitutem et de filiabus nostris sunt famulae nec habemus unde possint redimi et agros nostros et vineas alii possiden
a telo je naše kao telo braæe naše, sinovi naši kao njihovi sinovi i eto treba da damo sinove svoje i kæeri svoje u roblje, i neke kæeri naše veæ su robinje, a mi ne možemo ništa, jer polja naša i vinograde naše drže drugi.