Şunu aradınız:: res novae (Latince - Sırpça)

res magno
grande affare

heth novae diluculo multa est fides tu
ponavlja se svako jutro; velika je vera tvoja.

ius quod ad res pertinent
the right to belong to a

res habilis titulus fides possessio tempus
essere in forma per il titolo del tempo di possesso fede

res iudicasti domine causam animae meae redemptor vitae mea
raspravljao si, gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.

luxuriosa res vinum et tumultuosa ebrietas quicumque his delectatur non erit sapien
vino je podsmevaè i silovito piæe nemirnik, i ko god za njim luta neæe biti mudar.

et dixit eis quare facitis res huiuscemodi quas ego audio res pessimas ab omni popul
i govoraše im: zašto to radite? jer èujem zle reèi o vama od svega naroda.

cunctae res difficiles non potest eas homo explicare sermone non saturatur oculus visu nec auris impletur audit
sve je muèno, da èovek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati.

dixitque noemi expecta filia donec videamus quem res exitum habeat neque enim cessabit homo nisi conpleverit quod locutus es
a ona joj reèe: poèekaj, kæeri moja, dok doznaš kako æe izaæi; jer onaj èovek neæe se smiriti dok ne svrši stvar danas.

audivit ergo moses flentem populum per familias singulos per ostia tentorii sui iratusque est furor domini valde sed et mosi intoleranda res visa es
i èu mojsije gde narod plaèe u porodicama svojim, svaki na vratima od šatora svog; i gospod se razgnevi vrlo, i mojsiju bi teško.

audierunt autem sanaballat horonites et tobias servus ammanites et gosem arabs et subsannaverunt nos et despexerunt dixeruntque quae est haec res quam facitis numquid contra regem vos rebellati
a kad to èu sanavalat oronjanin i tovija, sluga amonac i gisem arapin, podsmevaše nam se i rugaše nam se govoreæi: Šta to radite? da se neæete odmetnuti caru?

non se sic habet res sed homo de monte ephraim seba filius bochri cognomine levavit manum contra regem david tradite illum solum et recedemus a civitate et ait mulier ad ioab ecce caput eius mittetur ad te per muru
nije tako; nego jedan iz gore jefremove, po imenu seva sin vihrijev, podigao je ruku svoju na cara davida; dajte samo njega, pa æu otiæi od grada. a žena reèe joavu: evo, glava njegova baciæe ti se preko zida.