Şunu aradınız:: videbant (Latince - Sırpça)

videbant me iuvenes et abscondebantur et senes adsurgentes staban
mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,

et spiritus inmundi cum illum videbant procidebant ei et clamabant dicente
i duhovi neèisti kad ga vidjahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin božji.

et infirmatae sunt contra eos linguae eorum conturbati sunt omnes qui videbant eo
koji traže pogibao duši mojoj, oni æe otiæi pod zemlju.

et sequebatur eum multitudo magna quia videbant signa quae faciebat super his qui infirmabantu
i za njim idjaše mnoštvo naroda, jer vidjahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima.

qui videbant faciem egredientis mosi esse cornutam sed operiebat rursus ille faciem suam si quando loquebatur ad eo
tada vidjahu sinovi izrailjevi lice mojsijevo, gde se svetli koža na licu njegovom, te mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s njim.

et omnis turba eorum qui simul aderant ad spectaculum istud et videbant quae fiebant percutientes pectora sua revertebantu
i sav narod koji se beše skupio da gleda ovo, kad vide šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje.

et sederunt cum eo in terram septem diebus et septem noctibus et nemo loquebatur ei verbum videbant enim dolorem esse vehemente
i sedjahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noæi, i nijedan mu ne progovori reèi, jer vidjahu da je bol vrlo velik.

itaque vicini et qui videbant eum prius quia mendicus erat dicebant nonne hic est qui sedebat et mendicabat alii dicebant quia hic es
a susedi i koji ga behu videli pre da beše slep govorahu: nije li ovo onaj što sedjaše i prošaše?

erant autem primi et proximi charsena et sethar et admatha et tharsis et mares et marsana et mamucha septem duces persarum atque medorum qui videbant faciem regis et primi post eum residere soliti eran
a najbliži do njega behu karsena, setar, admata, tarsis, meres, marsena i memukan, sedam knezova persijskih i midskih, koji gledahu lice carevo i sedjahu na prvim mestima u carstvu):

cumque tempus esset ut deferrent arcam coram rege per manus levitarum videbant enim multam pecuniam ingrediebatur scriba regis et quem primus sacerdos constituerat effundebantque pecuniam quae erat in arca porro arcam reportabant ad locum suum sicque faciebant per singulos dies et congregata est infinita pecuni
i kad donošahu leviti kovèeg, po zapovesti carevoj, videvši da ima mnogo novca, dolažaše pisar carev i poslanik poglavara sveštenièkog, te izruèivahu kovèeg, potom ga opet odnošahu i ostavljahu na njegovo mesto; i tako èinjahu svaki dan, i nakupiše mnogo novca.