您搜索了: postelja (克罗地亚语 - 瑞典语)

postelja
säng

prekratka æe bit' postelja da se èovjek pruži, preuzak pokrivaè da se umota.
ty sängen bliver då för kort att sträcka ut sig på och täcket för knappt att svepa in sig i.

- gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. zelenilo je postelja naša.
»vad du är skön, min vän! ja, ljuvlig är du, och grönskande är vårt viloläger.

svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neèista; i svaki predmet na koji sjedne neka je neèist.
allt varpå den sjuke ligger bliver orent, och allt varpå han sitter bliver orent.

ako koji èovjek s njom legne, njezina neèistoæa za nj prianja, pa neka je neèist sedam dana. svaka postelja na koju on legne neka je neèista.
och om en man ligger hos henne, och något av hennes månadsflöde kommer på honom, skall han vara oren i sju dagar, och allt varpå han ligger bliver orent.

svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit æe joj kao i postelja za njezina mjeseènog pranja. i svaki predmet na koji sjedne neka postane neèistim kao što bi bio neèist u vrijeme njezina mjeseènog pranja.
om allt varpå hon ligger, så länge hennes flöde varar, skall gälla detsamma som om det varpå hon ligger under sin månadsrening; och allt varpå hon sitter bliver orent, likasom under hennes månadsrening.

rdokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila estera. se gospodu i kaza: [17b] "gospode, gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš izraela! [17c] ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, gospodine! [17d] tebi je sve poznato; ti znaš, gospodine: nisam pao nièice pred bahatog hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. ti znaš da bih za spas izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] to sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje bogu. neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] sada, gospodine, bože, kralju, bože abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o gospode!" [17i] i sav je izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] i kraljica se estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. i ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se bogu izraelovu i kaza: [17l] "gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, gospode, izabrao izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. pravedan si, gospodine! [17o] i sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] nemoj predati, gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] sjeti se, gospode! objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] a nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o gospode! [17u] sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. u dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]i od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, gospode, bože abrahamov. [17y]bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!"
och mordokai gick bort och gjorde alldeles såsom ester hade bjudit honom.