Sie suchten nach: nostra (Latein - Serbisch)

nostra officia
Наше услуге

legio patria nostra
naŠ zakon

bucinate in neomenia tuba in insigni die sollemnitatis nostra
gospode, bože nad vojskama! dokle æeš se gneviti kad te moli narod tvoj?

solium gloriae altitudinis a principio locus sanctificationis nostra
mesto je svetinje naše presto slave, visoko mesto od poèetka.

aquam nostram pecunia bibimus ligna nostra pretio conparavimu
svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.

hereditas nostra versa est ad alienos domus nostrae ad extraneo
nasledstvo naše privali se tudjincima, domovi naši inostrancima.

exhortatio enim nostra non de errore neque de inmunditia neque in dol
jer uteha naša nije od prevare, ni od neèistote, ni u lukavstvu;

anima nostra arida est nihil aliud respiciunt oculi nostri nisi ma
a sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred oèima našim.

cur eduxistis ecclesiam domini in solitudinem ut et nos et nostra iumenta moriantu
zašto dovedoste zbor gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovde i mi i stoka naša?

auferte a me viam declinate a me semitam cesset a facie nostra sanctus israhe
svrnite s puta, odstupite od staze, neka nestane ispred nas svetac izrailjev.

ideo consolati sumus fratres in vobis in omni necessitate et tribulatione nostra per vestram fide
zato se utešismo, braæo, vama u svakoj žalosti i nevolji svojoj vašom verom;

coloni autem dixerunt ad invicem hic est heres venite occidamus eum et nostra erit heredita
a vinogradari rekoše u sebi: ovo je naslednik, hodite da ga ubijemo, i nama æe ostati oèevina njegova.

domine miserere nostri te expectavimus esto brachium eorum in mane et salus nostra in tempore tribulationi
gospode, smiluj se na nas, tebe èekamo; budi im mišica svako jutro, i spasenje naše u nevolji.

et dimitte nobis peccata nostra siquidem et ipsi dimittimus omni debenti nobis et ne nos inducas in temptatione
i oprosti nam grehe naše, jer i mi opraštamo svakom dužniku svom; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla.

confusio comedit laborem patrum nostrorum ab adulescentia nostra greges eorum et armenta eorum filios eorum et filias eoru
jer ta sramota proždre trud otaca naših od detinjstva našeg, ovce njihove i goveda njihova, sinove njihove i kæeri njihove.

dicentque ad eos filius noster iste protervus et contumax est monita nostra audire contemnit comesationibus vacat et luxuriae atque convivii
i neka kažu starešinama grada svog: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, na sluša nas, izjelica je i pijanica.

domus sanctificationis nostrae et gloriae nostrae ubi laudaverunt te patres nostri facta est in exustionem ignis et omnia desiderabilia nostra versa sunt in ruina
dom naše svetinje i naše krasote, u kome te slaviše oci naši, izgore ognjem, i sve što nam beše drago potrveno je.

cur ergo morimur te vidente et nos et terra nostra tui erimus eme nos in servitutem regiam et praebe semina ne pereunte cultore redigatur terra in solitudine
zašto da mremo na tvoje oèi? evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hleb, da s njivama svojim budemo robovi faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti.

et fruges eius multiplicantur regibus quos posuisti super nos propter peccata nostra et in corporibus nostris dominantur et in iumentis nostris secundum voluntatem suam et in tribulatione magna sumu
i ona rod svoj obilati radja carevima koje si postavio nad nama za grehe naše, i koji gospodare nad našim telima i nad stokom našom po svojoj volji, te smo u velikoj teskobi.