Sie suchten nach: filistejski (Serbisch - Latein)

i u azotu æe sedeti tudjin, i ponos æu filistejski zatrti.
et sedebit separator in azoto et disperdam superbiam philisthinoru

i donesoše joj knezovi filistejski sedam gužava sirovih, još neosušenih, i ona ga sveza njima.
adtuleruntque ad eam satrapae philisthinorum septem funes ut dixerat quibus vinxit eu

i knezovi filistejski idjahu sa stotinama i hiljadama; a david i njegovi ljudi idjahu najposle s ahisom.
et satrapae quidem philisthim incedebant in centuriis et milibus david autem et viri eius erant in novissimo agmine cum achi

a da je još narod slobodno jeo danas od plena neprijatelja svojih, koji nadje! ne bi li polom filistejski bio još veæi?
quanto magis si comedisset populus de praeda inimicorum suorum quam repperit nonne maior facta fuisset plaga in philisthi

i istrebiæu stanovnike iz azota i onog koji drži palicu iz askalona, i okrenuæu ruku svoju na akaron, i izginuæe ostatak filistejski, veli gospod gospod.
et disperdam habitatorem de azoto et tenentem sceptrum de ascalone et convertam manum meam super accaron et peribunt reliqui philisthinorum dicit dominus deu

a davidu rekoše ljudi njegovi: evo nas je strah ovde u judinoj zemlji, a šta æe biti kad podjemo u keilu, na logor filistejski?
et dixerunt viri qui erant cum david ad eum ecce nos hic in iudaea consistentes timemus quanto magis si ierimus in ceila adversum agmina philisthinoru

i knezovi filistejski skupiše se da prinesu veliku žrtvu dagonu bogu svom, i da se provesele, pa rekoše: predade nam bog naš u ruke naše samsona neprijatelja našeg.
et principes philisthinorum convenerunt in unum ut immolarent hostias magnificas dagon deo suo et epularentur dicentes tradidit deus noster inimicum nostrum samson in manus nostra

tada ta trojica prodreše kroz logor filistejski, i zahvatiše vode iz studenca vitlejemskog koji je kod vrata, i donesoše i dadoše davidu; a david ne hte piti, nego je izli gospodu.
tres ergo isti per media castra philisthinorum perrexerunt et hauserunt aquam de cisterna bethleem quae erat in porta et adtulerunt ad david ut biberet qui noluit sed magis libavit illam domin

i dodjoše k njoj knezovi filistejski i rekoše joj: prevari ga i iskušaj gde mu stoji velika snaga i kako bi smo mu dosadili da ga svežemo i savladamo; a mi æemo ti dati svaki po hiljadu i sto srebrnika.
veneruntque ad eam principes philisthinorum atque dixerunt decipe eum et disce ab illo in quo tantam habeat fortitudinem et quomodo eum superare valeamus et vinctum adfligere quod si feceris dabimus tibi singuli mille centum argenteo

a dalida videæi da joj je otvorio celo srce svoje, posla i pozva knezove filistejske poruèivši im: hodite sada, jer mi je otvorio celo srce svoje. tada dodjoše knezovi filistejski k njoj i donesoše novce u rukama svojim.
videns illa quod confessus ei esset omnem animum suum misit ad principes philisthinorum atque mandavit ascendite adhuc semel quia nunc mihi aperuit cor suum qui ascenderunt adsumpta pecunia quam promiseran

i rekoše knezovi filistejski: Šta æe ti jevreji? a ahis reèe knezovima filistejskim: nije li ovo david sluga cara izrailjskog saula, koji je kod mene toliko vremena, toliko godina, i ne nadjoh na njemu ništa otkako je dobegao do ovog dana?
dixeruntque principes philisthim quid sibi volunt hebraei isti et ait achis ad principes philisthim num ignoratis david qui fuit servus saul regis israhel et est apud me multis diebus vel annis et non inveni in eo quicquam ex die qua transfugit ad me usque ad diem han