Sie suchten nach: spomen (Serbisch - Latein)

i jakov uze kamen i utvrdi ga za spomen.
tulit itaque iacob lapidem et erexit illum in titulu

nego se njima svake godine èini spomen za grehe.
sed in ipsis commemoratio peccatorum per singulos annos fi

spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožnièko trune.
memoria iusti cum laudibus et nomen impiorum putresce

spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu ime biti po ulicama.
memoria illius pereat de terra et non celebretur nomen eius in platei

a ti, gospode, ostaješ doveka, i spomen tvoj od kolena do kolena.
quantum distat ortus ab occidente longe fecit a nobis iniquitates nostra

ali je strašno lice gospodnje za one koji èine zlo, da bi istrebio na zemlji spomen njihov.
dissipati sunt nec conpuncti temptaverunt me subsannaverunt me subsannatione frenduerunt super me dentibus sui

i nadjoše u ahmeti u dvoru carskom u zemlji midskoj knjigu u kojoj beše zapisan ovaj spomen.
et inventum est in ecbathanis quod est castrum in madena provincia volumen unum talisque scriptus erat in eo commentariu

i na svaki red metni kada èistog, da bude za svaki hleb spomen, žrtva ognjena gospodu.
et pones super eos tus lucidissimum ut sit panis in monumentum oblationis domin

zahvaljujem bogu kome služim od praroditelja èistom savesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojim dan i noæ,
gratias ago deo cui servio a progenitoribus in conscientia pura quam sine intermissione habeam tui memoriam in orationibus meis nocte ac di

a kamen ovaj koji utvrdih za spomen biæe dom božji; i šta mi god daš, od svega æu deseto dati tebi.
et lapis iste quem erexi in titulum vocabitur domus dei cunctorumque quae dederis mihi decimas offeram tib

i taj æe vam dan biti za spomen, i praznovaæete ga gospodu od kolena do kolena; praznujte ga zakonom veènim.
habebitis autem hanc diem in monumentum et celebrabitis eam sollemnem domino in generationibus vestris cultu sempitern

kaži sinovima izrailjevim, i reci im: prvi dan sedmog meseca neka vam je odmor, spomen trubni, sabor sveti.
loquere filiis israhel mense septimo prima die mensis erit vobis sabbatum memorabile clangentibus tubis et vocabitur sanctu

i uzevši novce za oèišæenje od sinova izrailjevih ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biæe sinovima izrailjevim spomen pred gospodom za oèišæenje duša vaših.
susceptamque pecuniam quae conlata est a filiis israhel trades in usus tabernaculi testimonii ut sit monumentum eorum coram domino et propitietur animabus illoru

i uzevši hleb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je telo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.
et accepto pane gratias egit et fregit et dedit eis dicens hoc est corpus meum quod pro vobis datur hoc facite in meam commemoratione

tada koji se boje gospoda govoriše jedan drugom, i pogleda gospod, i èu, i napisa se knjiga za spomen pred njim za one koji se boje gospoda i misle o imenu njegovom.
tunc locuti sunt timentes deum unusquisque cum proximo suo et adtendit dominus et audivit et scriptus est liber monumenti coram eo timentibus dominum et cogitantibus nomen eiu

tako i èašu, po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavet u mojoj krvi; ovo èinite, kad god pijete, meni za spomen.
similiter et calicem postquam cenavit dicens hic calix novum testamentum est in meo sanguine hoc facite quotienscumque bibetis in meam commemoratione

recite im: jer se voda u jordanu rastupi pred kovèegom zaveta gospodnjeg, kad prelažaše preko jordana, rastupi se voda u jordanu, i ovo je kamenje spomen sinovima izrailjevim doveka.
respondebitis eis defecerunt aquae iordanis ante arcam foederis domini cum transiret eum idcirco positi sunt lapides isti in monumentum filiorum israhel usque in aeternu

i iza vrata i iza dovrataka meæeš spomen svoj; odstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gde ugledaš mesto.
et post ostium et retro postem posuisti memoriale tuum quia iuxta me discoperuisti et suscepisti adulterum dilatasti cubile tuum et pepigisti cum eis dilexisti stratum eorum manu apert

i opet reèe bog mojsiju: ovako kaži sinovima izrailjevim: gospod bog otaca vaših, bog avramov, bog isakov i bog jakovljev, posla me k vama; to je ime moje doveka, i to je spomen moj od kolena na koleno.
dixitque iterum deus ad mosen haec dices filiis israhel dominus deus patrum vestrorum deus abraham deus isaac et deus iacob misit me ad vos hoc nomen mihi est in aeternum et hoc memoriale meum in generationem et generation