Results for corpora mortuorum translation from Latin to Serbian

ipse ad sepulchra ducetur et in congerie mortuorum vigilabi
ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.

si autem resurrectio mortuorum non est neque christus resurrexi
i ako nema vaskrsenja mrtvih, to ni hristos ne usta.

deus autem non est mortuorum sed vivorum omnes enim vivunt e
a bog nije bog mrtvih nego živih; jer su njemu svi živi.

et monumenta aperta sunt et multa corpora sanctorum qui dormierant surrexerun
i grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tela svetih koji su pomrli;

baptismatum doctrinae inpositionis quoque manuum ac resurrectionis mortuorum et iudicii aetern
nauke krštenja, i stavljanja ruku, i vaskrsenja mrtvih, i suda veènog.

ego sum deus abraham et deus isaac et deus iacob non est deus mortuorum sed viventiu
ja sam bog avraamov, i bog isakov, i bog jakovljev! nije bog bog mrtvih, nego živih.

et corpora caelestia et corpora terrestria sed alia quidem caelestium gloria alia autem terrestriu
i imaju telesa nebeska i telesa zemaljska: ali je druga slava nebeskim, a druga zemaljskim.

ita et viri debent diligere uxores suas ut corpora sua qui suam uxorem diligit se ipsum diligi
tako su dužni muževi ljubiti svoje žene kao svoja telesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samog ljubi.

cum audissent autem resurrectionem mortuorum quidam quidem inridebant quidam vero dixerunt audiemus te de hoc iteru
a kad èuše vaskrsenje iz mrtvih, onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: da te èujemo opet o tom.

nisi de una hac solummodo voce qua clamavi inter eos stans quoniam de resurrectione mortuorum ego iudicor hodie a vobi
osim jednog ovog glasa kojim povikah stojeæi medju njima: za vaskrsenje mrtvih dovedoste me danas na sud.

et corpora eorum in plateis civitatis magnae quae vocatur spiritaliter sodoma et aegyptus ubi et dominus eorum crucifixus es
i telesa njihova ostaviæe na ulici grada velikog, koji se duhovno zove sodom i misir, gde i gospod naš razapet bi.

et videbunt de populis et tribubus et linguis et gentibus corpora eorum per tres dies et dimidium et corpora eorum non sinunt poni in monumenti
i gledaæe neki od naroda i plemena i jezika i kolena telesa njihova tri dana i po, i neæe dati da se njihova telesa metnu u grobove.

et ab iesu christo qui est testis fidelis primogenitus mortuorum et princeps regum terrae qui dilexit nos et lavit nos a peccatis nostris in sanguine su
i od isusa hrista, koji je svedok verni, i prvenac iz mrtvih, i knez nad carevima zemaljskim, koji nas ljubi, i umi nas od greha naših krvlju svojom;

quod si spiritus eius qui suscitavit iesum a mortuis habitat in vobis qui suscitavit iesum christum a mortuis vivificabit et mortalia corpora vestra propter inhabitantem spiritum eius in vobi
a ako li živi u vama duh onog koji je vaskrsao isusa iz mrtvih, onaj koji je podigao hrista iz mrtvih oživeæe i vaša smrtna telesa duhom svojim koji živi u vama.

et iratae sunt gentes et advenit ira tua et tempus mortuorum iudicari et reddere mercedem servis tuis prophetis et sanctis et timentibus nomen tuum pusillis et magnis et exterminandi eos qui corruperunt terra
i neznabošci se progneviše, i dodje gnev tvoj i vreme mrtvima da se sudi, i da se da plata slugama tvojim, prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvog, malima i velikima, i da se pogube oni koji zemlju pogubiše.

venit ergo iosaphat et omnis populus cum eo ad detrahenda spolia mortuorum inveneruntque inter cadavera variam supellectilem vestes quoque et vasa pretiosissima et diripuerunt ita ut omnia portare non possent nec per tres dies spolia auferre pro praedae magnitudin
zato dodje josafat sa narodom svojim da pokupi plen; i nadjoše kod njih mnogo blaga i dragocenih nakita na mrtvacima, i napleniše da veæ ne mogoše nositi; tri dana kupiše plen, jer ga beše mnogo.

illis epulantibus et post laborem itineris cibo ac potu reficientibus corpora venerunt viri civitatis illius filii belial id est absque iugo et circumdantes domum senis fores pulsare coeperunt clamantes ad dominum domus atque dicentes educ virum qui ingressus est domum tuam ut abutamur e
a kad se razveseliše, gle, ljudi onog grada, bezakonici, opkoliše kuæu, i stadoše lupati u vrata, i rekoše starcu, gospodaru od kuæe, govoreæi: izvedi tog èoveka što je ušao u tvoju kuæu, da ga poznamo.