Results for nebesa translation from Serbian to Croatian

savi nebesa i sidje. mrak beše pod nogama njegovim.
iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.

hvalite ga, nebesa nad nebesima i vodo nad nebesima!
hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!

goni ih gnevom, i istrebi ih ispod nebesa gospodnjih.
goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, jahve!

oblaèim nebesa u mrak, i kostret im dajem za pokrivaè.
nebesa oblaèim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivaè!"

otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.
gle, nebo krivicu njegovu otkriva i èitava zemlja na njega se diže.

pod sva nebesa pušta ga, i svetlost svoju do krajeva zemaljskih.
gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

koji je stvorio nebesa premudro; jer je doveka milost njegova;
mudro sazda on nebesa: vjeèna je ljubav njegova!

kad je uredjivao nebesa, onde bejah; kad je razmeravao krug nad bezdanom.
kad je stvarao nebesa, bila sam nazoèna, kad je povlaèio krug na licu bezdana.

duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.
nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.

gle, ne veruje svecima svojim, i nebesa nisu èista pred oèima njegovim;
gle, ni u svece se on ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa èista nisu,

dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva;
do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.

jer navalice neæe da znadu da su nebesa bila od pre i zemlja iz vode i usred vode božijom reèi.
ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na božju rijeè posta iz vode i po vodi.

nek se vesele nebesa, i zemlja se raduje; nek pljeska more i šta je u njemu;
raduj se, nebo, i klièi, zemljo! neka huèi more i što je u njemu!

a sadašnja nebesa i zemlja tom istom reèi zadržana su te se èuvaju za dan strašnog suda i pogibli bezakonih ljudi.
a sadašnja nebesa i zemlja istom su rijeèju pohranjena za oganj i èuvaju se za dan suda i propasti bezbožnih ljudi.

i opet: ti si, gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su dela ruku tvojih:
i: ti u poèetku, gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

i moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmerila nebesa pedju; kad ih zovnem, svi dodju.
ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. pozovem ih samo, i odmah dolaze.

pred njima æe se zemlja tresti, nebesa æe se pokolebati, sunce æe i mesec pomrknuti i zvezde æe ustegnuti svetlost svoju.
pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrèaju, zvijezdama se trne sjaj.

i poslaæe andjele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vetra, od kraja do kraja nebesa.
i razaslat æe anðele svoje s trubljom velikom i sabrat æe mu izabranike s èetiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga."

ali æe doæi dan gospodnji kao lupež noæu, u koji æe nebesa s hukom proæi, a stihije æe se od vatre raspasti a zemlja i dela što su na njoj izgoreæe.
kao tat æe doæi dan gospodnji u koji æe nebesa trijeskom uminuti, poèela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.

godine tridesete, meseca èetvrtog, petog dana, kad bejah medju robljem na reci hevaru, otvoriše se nebesa, i videh utvare božje.
godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja.