Usted buscó: gospode (Croata - Serbio)

o gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.
smiluj se na me, gospode, jer k tebi vièem sav dan.

kazivat æu silu jahvinu, gospode, slavit æu samo tvoju pravednost.
uæi æu u sili gospoda gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu.

a sada, èemu da se nadam, gospode? sva je nada moja u tebi!
iz svega bezakonja mog izbavi me, ne daj me bezumnome na podsmeh.

hvalit æu te, gospode, meðu narodima, meðu pucima pjevat æu tebi:
jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.

o gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojih, ni njega mi nema.

jahve, gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!"
ne daj, gospode, bezbožniku šta želi, ne daj mu da dokuèi šta je naumio, da se ne uznose.

jahve, gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, velièanstvom nebo natkriljuješ!
u ustima male dece i koja sisaju èiniš sebi hvalu nasuprot neprijateljima svojim, da bi uèinio da zamukne neprijatelj i nemirnik.

hvalit æu te, gospode, bože moj, svim srcem svojim, slavit æu ime tvoje dovijeka,
slaviæu te, gospode bože moj, svim srcem svojim, i poštovaæu ime tvoje doveka.

ali što bi ti david još mogao kazati, kad ti sam poznaješ svoga slugu, gospode jahve!
ali šta æe jošte david da ti govori? ta ti znaš slugu svog, gospode, gospode!

gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.
gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.

uistinu, gospode jahve, ti si bog, tvoje su rijeèi istinite i ti daješ ovo lijepo obeæanje svome sluzi.
tako, gospode, gospode, ti si bog, i reèi su tvoje istina; ti si ovo dobro obrekao sluzi svom.

a ti, jahve, gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
a meni, gospode, gospode, uèini šta prilièi imenu tvom. ti si dobar, milošæu svojom izbavi me.

a ja rekoh: "ah, gospode jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam."
a ja rekoh: oh, gospode, gospode! evo, ne znam govoriti, jer sam dete.

pa i to je još premalo u tvojim oèima, gospode jahve, te daješ svoja obeæanja kuæi svoga sluge za daleku buduænost i gledaš na me kao na ugledna èovjeka!
pa i to ti se još èini malo, gospode, gospode, nego si govorio i za dom sluge svog na dugo vremena. je li to zakon èoveèji, gospode, gospode!

i zaèujem žrtvenik kako govori: "da, gospode, bože, svevladaru! istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"
i èuh drugog iz oltara gde govori: da, gospode bože svedržitelju, istiniti su i pravi sudovi tvoji.

"o, jahve, gospode! ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! ništa tebi nije nemoguæe!
ah, gospode gospode! eto, ti si stvorio nebo i zemlju silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom; ništa nije tebi teško.

a ti mi, jahve gospode moj, reèe: 'kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je veæ predan u ruke kaldejcima!"
a ti mi veliš, gospode, gospode: kupi tu njivu za novce i uzmi svedoke, a grad se predaje u ruke haldejcima.

"a sada poslušaj, o bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, gospode!
sada dakle poslušaj, bože naš, molitvu sluge svog i molbe njegove, i obasjaj licem svojim opustelu svetinju svoju, gospoda radi.