Usted buscó: vrata (Indonesio - Latín)

a jedan potrèa i otvori vrtna vrata
et cucurrit unus et aperuit ostia pomeri

kad ukuæani èuše krikove u vrtu, dotrèaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo
cum ergo audissent clamorem in pomerio famuli domus inruerunt per posticam ut viderent quidnam esse

vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiæa jer bijaše jaèi od nas pa otvori vrata i pobježe
et illum quidem non quivimus conprehendere quia fortior nobis erat et apertis ostiis exilivi

ona reèe djevojkama: "donesite mi ulja i pomasti pa zakljuèajte vrtna vrata da se okupam!
dixit ergo puellis adferte mihi oleum et smegmata et ostia pomerii claudite ut lave

"evo, rekoše, vrtna su vrata zakljuèana, nitko nas ne vidi. mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša
ecce ostia pomerii clausa sunt et nemo nos videt et in concupiscentia tui sumus quam ob rem adsentire nobis et commiscere nobiscu

daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred oèima kraljevim. tada iziðoše, zakljuèaše vrata, zapeèatiše ih kraljevim prstenom te otiðoše
sacerdotes autem ingressi sunt nocte iuxta consuetudinem suam et uxores et filii eorum et comederunt omnia et biberun

one uèine kako im zapovjedi: zakljuèaše vrtna vrata te iziðoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni
et fecerunt sicut praeceperat clauseruntque ostia pomerii et egressae sunt per posticium ut adferrent quae iusserat nesciebantque senes intus esse abscondito

Èim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "velik li si, bele, i nema nikakve prijevare u tebe!
et risit danihel et tenuit regem ne ingrederetur intro et dixit ecce pavimentum animadverte cuius vestigia sunt hae

sveæenici mu belovi rekoše: "mi æemo iziæi, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zakljuèaj vrata i zapeèati ih svojim prstenom; ako ujutro doðeš i ne naðeš da je bel sve pojeo, neka umremo - mi ili daniel, naš klevetnik.
et cum ingressus fueris mane nisi inveneris omnia comesta a bel moriemur vel danihel qui mentitus est adversum no