Usted buscó: carevim (Serbio - Croata)

proroštvo je na usnama carevim, u sudu neæe pogrešiti usta njegova.
proroèanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neæe ogriješiti.

i otide atah k mardoheju na ulicu gradsku koja beše pred vratima carevim.
hatak ode do mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva.

dodaj dane k danima carevim, i godine njegove produži od kolena na koleno.
jer ti, bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju.

ali sve to nije mi ni na šta dokle god gledam onog mardoheja judejca gde sedi na vratima carevim.
ali me sve to ne može uèiniti sretnim dokle god gledam Židova mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim."

i predaše zapovesti careve namesnicima carevim i knezovima s ove strane reke i oni potpomogoše narod i dom božji.
zatim predaše kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima s one strane rijeke i oni pomogoše narod i dom božji.

i sluge careve što behu na vratima carevim govorahu mardoheju: zašto prestupaš zapovest carevu?
službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše mordokaju: "zašto prestupaš kraljevu zapovijed?"

a jonatan, stric davidov beše savetnik, mudar èovek i književnik; on i jehilo sin ahmonijev behu sa sinovima carevim.
savjetnik je bio davidov stric jonatan, mudar èovjek; bio je i književnik; a hakmonijev sin jehiel bio je s kraljevim sinovima.

i sve sluge careve što behu na vratima carevim klanjahu se i padahu pred amanom, jer tako beše car zapovedio za nj. ali mardohej ne klanjaše se niti padaše.
svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali nièice pred hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. ali mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao nièice.

nad blagom carevim beše azmavet, sin adilov, a nad blagom po zemlji, po gradovima i po selima i po kulama jonatan, sin ozijin.
nadstojnik nad kraljevim blagom bio je adielov sin azmavet, a nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvrðavama, bio je uzijin sin jonatan.

i tako otide aman onaj dan veseo i dobre volje. ali kad vide aman mardoheja na vratima carevim, a on ne usta niti se maèe pred njim, napuni se aman gneva na mardoheja.
toga dana haman iziðe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim.

tada reèe car amanu: brže uzmi odelo i konja kao što reèe, i uèini tako mardoheju, judejcu koji sedi na vratima carevim; nemoj izostaviti ništa što si rekao.
kralj nato naredi hamanu: "uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, pa uèini tako mordokaju Židovu koji sjedi na kraljevim vratima i ne propusti ništa od onoga što si rekao!"

a ostali judejci koji behu po zemljama carevim skupiše se da brane život svoj i da se smire od neprijatelja svojih; i pobiše sedamdeset i pet hiljada nenavidnika svojih; ali na plen ne digoše ruke svoje.
ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuæa dušmana. ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. bio je trinaesti dan mjeseca adara.

reèe car jestiri carici: u susanu carskom gradu pobiše i potrše judejci pet stotina ljudi i deset sinova amanovih, a šta su uèinili po ostalim zemljama carevim? Šta želiš? daæe ti se; i šta još moliš? biæe.
kralj reèe kraljici esteri: "u tvrðavi suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? koja je sada molba tvoja? bit æe uslišana! koja je tvoja želja? bit æe ispunjena!"