検索ワード: plures (ラテン語 - セルビア語)

et multo plures crediderunt propter sermonem eiu
i mnogo ih više verova za njegovu besedu.

quicquid sorte contigerit hoc vel plures accipient vel pauciore
Ždrebom neka se podeli svakome plemenu, bilo veliko ili malo.

at ille respondit noli timere plures enim nobiscum sunt quam cum illi
a on mu reèe: ne boj se, jer je više naših nego njihovih.

dissipantur cogitationes ubi non est consilium ubi vero plures sunt consiliarii confirmantu
namere se rasipaju kad nema saveta, a tvrdo stoje gde je mnogo savetnika.

iterum misit alios servos plures prioribus et fecerunt illis similite
opet posla druge sluge, više nego pre, i uèiniše im tako isto.

et alii quidem plures facti sunt sacerdotes idcirco quod morte prohiberentur permaner
i oni mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu.

habuitque septuaginta filios qui egressi sunt de femore eius eo quod plures haberet uxore
i imaše gedeon sedamdeset sinova, koji izidjoše od bedara njegovih, jer imaše mnogo žena.

si dixeris in corde tuo plures sunt gentes istae quam ego quomodo potero delere ea
ako bi rekao u srcu svom: veæi su ovi narodi od mene, kako ih mogu izgnati?

alii autem aliud clamabant erat enim ecclesia confusa et plures nesciebant qua ex causa convenissen
jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer beše sabor smuæen, i najviše ih ne znahu zašto su se skupili.

et rursum alium misit et illum occiderunt et plures alios quosdam caedentes alios vero occidente
i opet posla drugog; i onog ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše, a druge pobiše.

et cum dies plures ibi demorarentur festus regi indicavit de paulo dicens vir quidam est derelictus a felice vinctu
i buduæi da onde mnogo dana ostaše, kaza fist caru za pavla govoreæi: Èoveka jednog ostavio je filiks u tamnici,

haec dicit dominus si perfecti fuerint et ita plures sic quoque adtondentur et pertransibit adflixi te et non adfligam te ultr
ovako veli gospod: ako i jesu u sili i mnogo ih ima, opet æe se iseæi i proæi. muèio sam te, neæu te više muèiti.

neque sole autem neque sideribus apparentibus per plures dies et tempestate non exigua inminente iam ablata erat spes omnis salutis nostra
a kad se ni sunce ni zvezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, beše propala sva nada da æemo se izbaviti.

dixit ergo helias prophetis baal eligite vobis bovem unum et facite primi quia vos plures estis et invocate nomina deorum vestrorum ignemque non subponati
potom reèe ilija prorocima valovim: izaberite sebi jednog junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmeæite.

cum constituissent autem illi diem venerunt ad eum in hospitium plures quibus exponebat testificans regnum dei suadensque eos de iesu ex lege mosi et prophetis a mane usque ad vespera
i odredivši mu dan dodjoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svedoèeæi carstvo božje i uveravajuæi ih za isusa iz zakona mojsijevog i iz proroka od jutra do samog mraka.

ait moriatur anima mea cum philisthim concussisque fortiter columnis cecidit domus super omnes principes et ceteram multitudinem quae ibi erat multoque plures interfecit moriens quam ante vivus occidera
pa onda reèe samson: neka umrem s filistejima. i naleže jako, i pade kuæa na knezove i na sav narod koji beše u njoj; i bi mrtvih koje pobi umiruæi više nego onih koje pobi za života svog.

cumque fugerent filios israhel et essent in descensu bethoron dominus misit super eos lapides magnos de caelo usque azeca et mortui sunt multo plures lapidibus grandinis quam quos gladio percusserant filii israhe
a kad bežahu ispred izrailja i behu niz vrlet vet-oronsku, baci gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnog nego što ih pobiše sinovi izrailjevi maèem.

apud omnes populos urbes atque provincias quocumque regis iussa veniebant mira exultatio epulae atque convivia et festus dies in tantum ut plures alterius gentis et sectae eorum religioni et caerimoniis iungerentur grandis enim cunctos iudaici nominis terror invasera
i u svakoj zemlji i u svakom gradu, gde god dodje zapovest careva i naredba njegova, beše radost i veselje medju judejcima, gozba i blagi dani, i mnogi iz naroda zemaljskih postajahu judejci, jer ih popade strah od jevreja.