검색어: ipsos (라틴어 - 세르비아어)

ipsos vos in dilectione dei servat
i sami sebe držite u ljubavi božijoj, èekajuæi milost gospoda našeg isusa hrista za život veèni.

abierunt ergo iterum ad semet ipsos discipul
onda otidoše opet uèenici kuæama.

quod si nosmet ipsos diiudicaremus non utique iudicaremu
jer kad bismo sebe rasudjivali, ne bismo osudjeni bili.

qui arguunt laudabuntur et super ipsos veniet benedicti
a koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrih.

ipsos quoque vectes facies de lignis setthim et inaurabi
a poluge naèini od drveta sitima, i okuj ih u zlato.

et habebant pisciculos paucos et ipsos benedixit et iussit adpon
i imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reèe da i njih razdadu.

ipsos quoque vectes fecit de lignis setthim et circumdedit eos aur
a poluge naèini od drveta sitima, i okova ih zlatom, da se može nositi sto.

qui magis admirabantur dicentes ad semet ipsos et quis potest salvus fier
a oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti?

ipsos autem vectes fecit de lignis setthim et operuit lamminis aurei
a poluge naèini od drveta sitima, i okova ih zlatom.

qui desperantes semet ipsos tradiderunt inpudicitiae in operationem inmunditiae omnis in avariti
koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva.

ante omnia mutuam in vosmet ipsos caritatem continuam habentes quia caritas operit multitudinem peccatoru
a pre svega imajte neprestanu ljubav medju sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo greha,

et erunt homines se ipsos amantes cupidi elati superbi blasphemi parentibus inoboedientes ingrati scelest
jer æe ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni,

erant autem quidam indigne ferentes intra semet ipsos et dicentes ut quid perditio ista unguenti facta es
a neki se srdjahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako?

dixerunt ergo iudaei ad se ipsos quo hic iturus est quia non inveniemus eum numquid in dispersionem gentium iturus est et docturus gente
a jevreji rekoše medju sobom: kuda æe ovaj iæi da ga mi ne nadjemo? neæe li iæi medju rastrkane grke, i grke uèiti?

dominum formidabunt adversarii eius super ipsos in caelis tonabit dominus iudicabit fines terrae et dabit imperium regi suo et sublimabit cornu christi su
koji se suprote gospodu, satræe se; na njih æe zagrmeti s neba; gospod æe suditi krajevima zemaljskim, i daæe snagu caru svom, i uzvisiæe rog pomazaniku svom.

fili hominis propheta de pastoribus israhel propheta et dices pastoribus haec dicit dominus deus vae pastoribus israhel qui pascebant semet ipsos nonne greges pascuntur a pastoribu
sine èoveèji, prorokuj protiv pastira izrailjevih, prorokuj i reci tim pastirima: ovako veli gospod gospod: teško pastirima izrailjevim koji pasu sami sebe! ne treba li stado da pasu pastiri?

cumque coepissent laudes canere vertit dominus insidias eorum in semet ipsos filiorum scilicet ammon et moab et montis seir qui egressi fuerant ut pugnarent contra iudam et percussi sun
a kad poèeše pesmu i hvalu, obrati gospod zasedu na sinove amonove i sinove moavove i na one iz gore sira, koji izidjoše na judu, te se razbiše.

verumtamen scitote et cognoscite quod si occideritis me sanguinem innocentem traditis contra vosmet ipsos et contra civitatem istam et habitatores eius in veritate enim misit me dominus ad vos ut loquerer in auribus vestris omnia verba hae
ali znajte zacelo, ako me ubijete, krv pravu svaliæete na se i na ovaj grad i na stanovnike njegove, jer doista gospod me posla k vama da govorim sve ove reèi, da èujete.

et audivit zorobabel filius salathihel et iesus filius iosedech sacerdos magnus et omnes reliquiae populi vocem dei sui et verba aggei prophetae sicut misit eum dominus deus eorum ad ipsos et timuit populus a facie domin
i posluša zorovavelj sin salatilov i isus sin josedekov, poglavar sveštenièki, i sav ostatak narodni glas gospoda boga svog i reèi proroka ageja, kako ga posla gospod bog njihov, i poboja se narod gospoda.