검색어: ossibus (라틴어 - 세르비아어)

meta in ossibus
Мета кости;

pelle et carnibus vestisti me et ossibus et nervis conpegisti m
navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.

et contrivit statuas et succidit lucos replevitque loca eorum ossibus mortuoru
i izlomi likove i iseèe gajeve, i mesta njihova napuni kostiju ljudskih.

haec dicit dominus deus ossibus his ecce ego intromittam in vos spiritum et viveti
ovako govori gospod gospod ovim kostima: gle, ja æu metnuti u vas duh, i oživeæete.

fide ioseph moriens de profectione filiorum israhel memoratus est et de ossibus suis mandavi
verom se opominja josif umiruæi izlaska sinova izrailjevih, i zapoveda za kosti svoje.

congere frusta eius in ea omnem partem bonam femur et armum electa et ossibus plen
složi u nj delove, sve dobre delove, stegno i pleæe, i napuni ga najboljih kostiju.

dixitque adam hoc nunc os ex ossibus meis et caro de carne mea haec vocabitur virago quoniam de viro sumpta es
a adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. neka joj bude ime èoveèica, jer je uzeta od èoveka.

qui odio habetis bonum et diligitis malum qui violenter tollitis pelles eorum desuper eos et carnem eorum desuper ossibus eoru
koji mrzite na dobro, a ljubite zlo, sadirete kožu s njih i meso s kosti njihovih;

heth denigrata est super carbones facies eorum et non sunt cogniti in plateis adhesit cutis eorum ossibus aruit et facta est quasi lignu
a sada im je lice crnje od uglja, ne poznaju se na ulicama; koža im se prilepila za kosti, osušila se kao drvo.

et dixi non recordabor eius neque loquar ultra in nomine illius et factus est in corde meo quasi ignis exaestuans claususque in ossibus meis et defeci ferre non sustinen
i rekoh: neæu ga više pominjati, niti æu više govoriti u ime njegovo; ali bi u srcu mom kao oganj razgoreo, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajuæi ga, i ne mogoh više.

audivi et conturbatus est venter meus ad vocem contremuerunt labia mea ingrediatur putredo in ossibus meis et subter me scateat ut requiescam in die tribulationis ut ascendam ad populum accinctum nostru
Èuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrhtaše na glas, u kosti mi udje trulež, i ustresoh se na mestu svom; kako æu poèivati u dan nevolje, kad dodje na narod koji æe ga opustošiti.

et non dormient cum fortibus cadentibusque et incircumcisis qui descenderunt ad infernum cum armis suis et posuerunt gladios suos sub capitibus suis et fuerunt iniquitates eorum in ossibus eorum quia terror fortium facti sunt in terra viventiu
ali ne leže medju junacima koji padoše izmedju neobrezanih, koji sidjoše u grob s oružjem svojim, i metnuše maèeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovim, ako i behu junaci strašni na zemlji živih.