검색어: ostaviæu (세르비아어 - 라틴어)

ako kažem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnev svoj i okrepiæu se;
cum dixero nequaquam ita loquar commuto faciem meam et dolore torqueo

i ostaviæu u tebi narod nevoljan i siromašan, i oni æe se uzdati u ime gospodnje.
et derelinquam in medio tui populum pauperem et egenum et sperabunt in nomine domin

i ostaviæu ostatak nasledstva svog, i daæu ih u ruke neprijateljima njihovim da budu plen i grabež svim neprijateljima svojim.
dimittam vero reliquias hereditatis meae et tradam eas in manu inimicorum eius eruntque in vastitate et rapina cunctis adversariis sui

i ostaviæu u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih reka, i pašæeš na zemlju i neæeš se pokupiti ni sabrati, zverima zemaljskim i pticama nebeskim daæu te da te jedu.
et proiciam te in desertum et omnes pisces fluminis tui super faciem terrae cades non colligeris neque congregaberis bestiis terrae et volatilibus caeli dedi te ad devorandu

a ostaviæu ih nekoliko ljudi koji æe ostati od maèa i od gladi i od pomora da pripovedaju sve gadove svoje medju narodima u koje otidu; i poznaæe da sam ja gospod.
et relinquam ex eis viros paucos a gladio et fame et pestilentia ut narrent omnia scelera eorum in gentibus ad quas ingredientur et scient quia ego dominu

ako te zapita ovaj narod ili koji prorok ili sveštenik govoreæi: kako je breme gospodnje? tada im reci: kako breme? ostaviæu vas, govori gospod.
si igitur interrogaverit te populus iste vel propheta aut sacerdos dicens quod est onus domini dices ad eos ut quid vobis onus proiciam quippe vos dicit dominu

i onda æe se raspaliti moj gnev na njih, i ostaviæu ih, i sakriæu lice svoje od njih; oni æe se proždreti, i snaæi æe ih zla mnoga i nevolje; i onda æe reæi: da me ne snadjoše ova zla zato što bog moj nije posred mene?
et irascetur furor meus contra eum in die illo et derelinquam eum et abscondam faciem meam ab eo et erit in devorationem invenient eum omnia mala et adflictiones ita ut dicat in illo die vere quia non est deus mecum invenerunt me haec mal