Você procurou por: povuèe (Croata - Dinamarquês )

tako se pavao povuèe od njih.
således gik paulus ud fra dem.

nato se sva izraelska zajednica povuèe ispred mojsija.
da forlod hele israeliternes menighed moses.

a èuvši da je ivan predan, povuèe se u galileju.
men da jesus hørte, at johannes var kastet i fængsel, drog han bort til galilæa.

isus zatim ode odande i povuèe se u krajeve tirske i sidonske.
og jesus gik bort derfra og drog til tyrus's og sidons egne.

to se ponovi do triput, a onda se sve opet povuèe na nebo."
og dette skete tre gange; så blev det igen alt sammen draget op til himmelen.

jednoga dana doðe on onamo, povuèe se u gornju sobu i poèinu ondje.
så kom han en dag derhen og gik op i stuen og lagde sig.

ako se povuèe, ako te pograbi, ako na sud preda, tko æe mu braniti?
farer han frem og fængsler, stævner til doms, hvem hindrer ham?

isus se s uèenicima povuèe k moru. za njim je išao silan svijet iz galileje. i iz judeje,
og jesus drog med sine disciple bort til søen, og en stor mængde fulgte med fra galilæa; og fra judæa

nitko ne može doæi k meni ako ga ne povuèe otac koji me posla; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.
ingen kan komme til mig, uden faderen, som sendte mig, drager ham; og jeg skal oprejse ham på den yderste dag.

apostoli se vrate i ispripovjede što su uèinili. isus ih povede sa sobom i povuèe se nasamo u grad zvani betsaida.
og apostlene kom tilbage og fortalte ham, hvor store ting de havde gjort. og han tog dem med sig og drog bort afsides til en by, som kaldes bethsajda.

kad je jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.
dermed havde jakob givet sine sønner sin vilje til kende, og han strakte sine fødder ud på lejet. udåndede og samledes til sin slægt.

kad je isus to èuo, povuèe se odande laðom na samotno mjesto, u osamu. doèuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.
og da jesus hørte det, drog han bort derfra i et skib til et øde sted afsides; og da skarerne hørte det, fulgte de ham til fods fra byerne.

u rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu izraelovu, povuèe svoju desnicu pred neprijateljem; u jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire.
afhugged i glødende vrede hvert horn i israel; sin højre drog han tilbage for fjendens Åsyn og brændte i jakob som en lue, der åd overalt.

ako li se povuèe u koji grad, sav æe izraelski narod donijeti užeta pod onaj grad pa æemo ga povlaèiti do potoka, sve dok više ni kamenèiæa ne bude od njega."
men kaster han sig ind i en by, skal hele israel lægge reb om den, og vi vil slæbe den ned i dalen, så der ikke bliver sten på sten tilbage af den!" da sagde absalon og alle israels mænd: "arkiten husjajs råd er bedre end akitofels!"

ali kralj reèe: "neka ide u svoju kuæu, a meni neka ne dolazi na oèi!" i abšalom se povuèe u svoju kuæu i ne doðe kralju na oèi.
men kongen sagde: "lad ham gå hjem til sit hus; for mit Åsyn bliver han ikke stedet!" da gik absalon hjem til sit hus, og for kongens Åsyn blev han ikke stedet.

rdokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila estera. se gospodu i kaza: [17b] "gospode, gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš izraela! [17c] ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, gospodine! [17d] tebi je sve poznato; ti znaš, gospodine: nisam pao nièice pred bahatog hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. ti znaš da bih za spas izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] to sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje bogu. neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] sada, gospodine, bože, kralju, bože abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o gospode!" [17i] i sav je izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] i kraljica se estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. i ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se bogu izraelovu i kaza: [17l] "gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, gospode, izabrao izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. pravedan si, gospodine! [17o] i sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] nemoj predati, gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] sjeti se, gospode! objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] a nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o gospode! [17u] sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. u dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]i od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, gospode, bože abrahamov. [17y]bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!"
så gik mordokaj hen og gjorde ganske som ester havde pålagt ham.