Você procurou por: sabira (Sérvio - Croata)

gospod zida jerusalim, sabira rasejane sinove izrailjeve;
jahve gradi jeruzalem, sabire raspršene izraelce.

on umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira.
on diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.

blago koje se taštinom teèe umanjuje se, a ko sabira rukom, umnožava.
naglo steèeno bogatstvo išèezava, a tko sabire pomalo, biva bogat.

koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa.
"tko nije sa mnom, protiv mene je. i tko sa mnom ne sabire, rasipa."

ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima.
tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima.

kao što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako æe biti na kraju ovog veka.
kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako æe biti na svršetku svijeta.

baš hodi èovek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti.
evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki èovjek.

jer æe biti kao kad žetelac sabira žito i rukom žanje klasje, i biæe kao kad se kupi klasje u dolini rafajskoj.
bit æe k'o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirèe klasovi u refajimskoj dolini -

i koji žnje prima platu, i sabira rod za život veèni, da se raduju zajedno i koji seje i koji žnje;
Žetelac veæ prima plaæu, sabire plod za vjeèni život da se sijaè i žetelac zajedno raduju.

i biæe kao srna poplašena i kao stado koje niko ne sabira; svako æe gledati za svojim narodom, i svako æe bežati u svoju zemlju.
i tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko æe se vratit' svom narodu, svatko æe u zemlju svoju pobjeæi.

jer èoveku koji mu je po volji daje mudrost i razum i radost, a grešniku daje muku da sabira i skuplja da da onome koji je po volji bogu. i to je taština i muka duhu.
mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameæe zadaæu da sabira i skuplja za onoga tko je po volji bogu. i to je ispraznost i pusta tlapnja.

nego svojom drvenosti i nepokajanim srcem sabiraš sebi gnev za dan gneva u koji æe se pokazati pravedni sud boga,
tvrdokornošæu svojom i srcem koje neæe obraæenja zgræeš na se gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravedna suda boga