You searched for: sol (Latin - Serbiska)

sol
сунце

considerans repperi et aliam vanitatem sub sol
opet videh taštinu pod suncem:

per diem sol non uret te neque luna per nocte
dugo je živela duša moja s onima koji mrze na mir.

unde cessavi renuntiavitque cor meum ultra laborare sub sol
zato dodjoh na to da mi srce izgubi nadanje o svakom trudu oko kog se trudih pod suncem.

et obscuratus est sol et velum templi scissum est mediu
i pomrèa sunce, i zaves crkveni razdre se napola.

abstulerunt ergo filii israhel baalim et astharoth et servierunt domino sol
i povrgoše sinovi izrailjevi vale i astarote, i služiše gospodu jedinom.

et quando exortus est sol exaestuavit et eo quod non haberet radicem exarui
a kad obasja sunce, uvenu, i buduæi da nemaše korena, usahnu.

antequam tenebrescat sol et lumen et luna et stellae et revertantur nubes post pluvia
pre nego pomrkne sunce i videlo i mesec i zvezde, i opet dodju oblaci iza dažda,

colligebant autem mane singuli quantum sufficere poterat ad vescendum cumque incaluisset sol liquefieba
tako ga kupljahu svako jutro, svaki koliko mu trebaše za jelo; a kad sunce ogrevaše, tada se rastapaše.

a facie eius contremuit terra moti sunt caeli sol et luna obtenebrati sunt et stellae retraxerunt splendorem suu
pred njima æe se zemlja tresti, nebesa æe se pokolebati, sunce æe i mesec pomrknuti i zvezde æe ustegnuti svetlost svoju.

cum ergo occubuisset sol facta est caligo tenebrosa et apparuit clibanus fumans et lampas ignis transiens inter divisiones illa
a kad se sunce smiri i kad se smrèe, gle, peæ se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše izmedju onih delova.

ecce ego reverti faciam umbram linearum per quas descenderat in horologio ahaz in sole retrorsum decem lineis et reversus est sol decem lineis per gradus quos descendera
evo ja æu vratiti sen po kolencima po kojima je sišao na sunèaniku ahazovom natrag za deset kolenaca. i vrati se sunce za deset kolenaca po kolencima po kojima beše sišlo.

cumque me convertissem ad universa opera quae fecerant manus meae et ad labores in quibus frustra sudaveram vidi in omnibus vanitatem et adflictionem animi et nihil permanere sub sol
a kad pogledah na sva dela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve beše taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem.