Şunu aradınız:: ciliciis (Latince - Hırvatça)

super hoc accingite vos ciliciis plangite et ululate quia non est aversa ira furoris domini a nobi
zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, narièite, jer rasplamtjela jarost jahvina nas nije mimoišla.

et radent super te calvitium et accingentur ciliciis et plorabunt te in amaritudine animae ploratu amarissim
zbog tebe æe glave obrijati, kostrijet æe pripasati, ojaðene duše za tobom naricati, i kukati gorko.

et accingent se ciliciis et operiet eos formido et in omni facie confusio et in universis capitibus eorum calvitiu
u kostrijet æe se odjenuti, trepet æe ih obuzeti, sva æe lica sramota pokriti, sve æe im glave oæelavjeti!

ioth sederunt in terra conticuerunt senes filiae sion consperserunt cinere capita sua accincti sunt ciliciis abiecerunt in terra capita sua virgines hierusale
starješine kæeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. k zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske.

ulula esebon quoniam vastata est ahi clamate filiae rabbath accingite vos ciliciis plangite et circuite per sepes quia melchom in transmigratione ducetur sacerdotes eius et principes eius simu
"plaèi, hešbone, jer ar je opustošen, zapomažite kæeri rapske. opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. jer milkom mora u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima.

levansque david oculos suos vidit angelum domini stantem inter terram et caelum et evaginatum gladium in manu eius et versum contra hierusalem et ceciderunt tam ipse quam maiores natu vestiti ciliciis et proni in terra
david, podigavši oèi, vidje jahvina anðela kako stoji izmeðu zemlje i neba držeæi u ruci isukan maè koji je podigao na jeruzalem, i on pade nièice sa starješinama obuèenim u kostrijet.