Şunu aradınız:: furore (Latince - Hırvatça)

homines pestilentes dissipant civitatem sapientes avertunt furore
podsmjevaèi uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.

percutiat te dominus amentia et caecitate ac furore menti
jahve æe te udarati bjesnilom, sljepoæom i ludilom;

tunc loquetur ad eos in ira sua et in furore suo conturbabit eo
tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:

turbatus est a furore oculus meus inveteravi inter omnes inimicos meo
od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.

et iratus est furore dominus in populo suo et abominatus est hereditatem sua
zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

quis scit si convertatur et ignoscat deus et revertatur a furore irae suae et non peribimu
tko zna, možda æe se povratiti bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?"

quo audito rex in furore et in ira magna praecepit ut perirent omnes sapientes babyloni
tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski.

corripe me domine verumtamen in iudicio et non in furore tuo ne forte ad nihilum redigas m
kazni me, jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.

qui perdis animam tuam in furore tuo numquid propter te derelinquetur terra et transferentur rupes de loco su
o ti, koji se od jarosti razdireš, hoæeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoèe peæine?

iudicia tua o iacob et legem tuam o israhel ponent thymiama in furore tuo et holocaustum super altare tuu
on uèi jakova tvojim odredbama i izraela tvojemu zakonu. on podiže kad k tvojim nosnicama i paljenicu na žrtvenik ti stavlja.

et eiecit eos de terra sua in ira et furore et indignatione maxima proiecitque in terram alienam sicut hodie conprobatu
Što je sakriveno, pripada jahvi, bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve rijeèi ovoga zakona.

quia in furore et in indignatione mea facta est mihi civitas haec a die qua aedificaverunt eam usque ad diem istam qua aufertur de conspectu me
grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagraðen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega

in consilio eorum ne veniat anima mea et in coetu illorum non sit gloria mea quia in furore suo occiderunt virum et in voluntate sua suffoderunt muru
na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! u srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.

venientium ut dimicent cum chaldeis et impleant eas cadaveribus hominum quas percussi in furore meo et in indignatione mea abscondens faciem meam a civitate hac propter omnem malitiam eoru
i o onima što zameæu borbu s kaldejcima da napune svoje kuæe tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti.

sulphure et salis ardore conburens ita ut ultra non seratur nec virens quippiam germinet in exemplum subversionis sodomae et gomorrae adamae et seboim quas subvertit dominus in ira et furore su
i svi æe narodi pitati: 'zašto uèini jahve ovako ovoj zemlji? kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?'