Şunu aradınız:: flumina (Latince - Hırvatça)

flumina plaudent manu simul montes exultabun
sion radostan sluša, gradovi judini klièu zbog tvojih sudova, o jahve!

qui dico profundo desolare et flumina tua arefacia
ja govorim moru: 'presahni! presušujem ti rijeke.'

posuit flumina in desertum et exitus aquarum in siti
jer mu duh veæ ogorèiše, nesmotrenu rijeè izusti.

vae terrae cymbalo alarum quae est trans flumina aethiopia
jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških,

et eduxit aquam de petra et deduxit tamquam flumina aqua
mišicom si izbavio narod svoj, sinove jakovljeve i josipove.

adhuc terram non fecerat et flumina et cardines orbis terra
kad još ne bijaše naèinio zemlje, ni poljana, ni poèetka zemaljskom prahu;

benedicite maria et flumina domino laudate et superexaltate eum in saecul
mora i rijeke, blagoslivljajte gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

et deficient flumina adtenuabuntur et siccabuntur rivi aggerum calamus et iuncus marcesce
zaudarat æe prokopi, spast æe rukavci rijeke egipatske i presušiti. uvenut æe trska i sita,

qui credit in me sicut dixit scriptura flumina de ventre eius fluent aquae viva
koji vjeruje u mene! kao što reèe pismo: 'rijeke æe žive vode poteæi iz njegove utrobe!'"

elevaverunt flumina domine elevaverunt flumina vocem suam *elevabunt flumina fluctus suos
naviještati jutrom ljubav tvoju i noæu vjernost tvoju,

et tertius effudit fialam suam super flumina et super fontes aquarum et factus est sangui
treæi izli svoju èašu na rijeke i izvore voda. i postadoše krv.

omnia flumina intrant mare et mare non redundat ad locum unde exeunt flumina revertuntur ut iterum fluan
sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da ponovo poènu svoj tok.

desertos faciam montes et colles et omne gramen eorum exsiccabo et ponam flumina in insulas et stagna arefacia
isušit æu brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke æu u stepe pretvoriti i moèvare isušiti.

increpans mare et exsiccans illud et omnia flumina ad desertum deducens infirmatus est basan et carmelus et flos libani elangui
prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. ...bašan i karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci libana!

et descendit pluvia et venerunt flumina et flaverunt venti et inruerunt in domum illam et non cecidit fundata enim erat super petra
zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruèe se na tu kuæu, ali ona ne pada. jer - utemeljena je na stijeni."

aquae multae non poterunt extinguere caritatem nec flumina obruent illam si dederit homo omnem substantiam domus suae pro dilectione quasi nihil despicient eu
mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. da netko daje za ljubav sve što u kuæi ima, taj bi navukao prezir na sebe.

qui mittit in mari legatos et in vasis papyri super aquas ite angeli veloces ad gentem convulsam et dilaceratam ad populum terribilem post quem non est alius gentem expectantem expectantem et conculcatam cuius diripuerunt flumina terram eiu
tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u èamcima rogoznim. idite, brze skoroteèe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaèu, èija je zemlja rijekama izbrazdana.

in tempore illo deferetur munus domino exercituum a populo divulso et dilacerato a populo terribili post quem non fuit alius a gente expectante expectante et conculcata cuius diripuerunt flumina terram eius ad locum nominis domini exercituum montem sio
u ono æe vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevaèki, èija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove jahvi nad vojskama, k mjestu imena jahve nad vojskama - na goru sion.

quia veni et non erat vir vocavi et non erat qui audiret numquid adbreviata et parvula facta est manus mea ut non possim redimere aut non est in me virtus ad liberandum ecce in increpatione mea desertum faciam mare ponam flumina in siccum conputrescent pisces sine aqua et morientur in sit
zašto ne naðoh nikoga kad sam došao? zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeði ugibaju.