Şunu aradınız:: vox (Latince - Hırvatça)

vox
glas

vox domini intercidentis flammam igni
u njega se srce moje pouzdalo i pomoæ mi doðe; zato mi klièe srce i pjesmom njega slavim.

vox belli in terra et contritio magn
ratna se vika èuje u zemlji, poraz strašan.

vox domini in virtute vox domini in magnificenti
daj im po djelima njihovim i po zloæi njihovih nedjela! po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi!

o viri ad vos clamito et vox mea ad filios hominu
"vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.

vox domini confringentis cedros et confringet dominus cedros liban
jer ne mare za èine jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne!

rugitus leonis et vox leaenae et dentes catulorum leonum contriti sun
rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u laviæa.

vox clamoris pastorum et ululatus optimatium gregis quia vastavit dominus pascuam eoru
Ãëàñ íà âîïúë îò ïàñòèðèòå, È âèåíå îò íà÷àëíèöèòå íà ñòàäîòî! Çàùîòî Ãîñïîä îïóñòîøàâà ïàñáèùåòî èì.

pater clarifica tuum nomen venit ergo vox de caelo et clarificavi et iterum clarificab
oèe, proslavi ime svoje!" uto doðe glas s neba: "proslavio sam i opet æu proslaviti!"

flores apparuerunt in terra tempus putationis advenit vox turturis audita est in terra nostr
cvijeæe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doðe i glas se grlièin èuje u našem kraju.

accessit ille ad patrem et palpato eo dixit isaac vox quidem vox iacob est sed manus manus sunt esa
jakov se primakne k svome ocu izaku, koji ga opipa i reèe: "glas je jakovljev, ali su ruke ezavove."

et erit in die illa dicit dominus vox clamoris a porta piscium et ululatus a secunda et contritio magna a collibu
"u onaj dan" - rijeè je jahvina - "vapaj æe se podiæi od ribljih vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa brežuljaka.

et vox quam audivi de caelo iterum loquentem mecum et dicentem vade accipe librum apertum de manu angeli stantis supra mare et supra terra
i glas što ga zaèuh s neba opet prozbori sa mnom: "idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anðela što stoji na moru i na zemlji!"

igitur omni vociferante populo et clangentibus tubis postquam in aures multitudinis vox sonitusque increpuit muri ilico corruerunt et ascendit unusquisque per locum qui contra se erat ceperuntque civitate
tada povika narod i odjeknuše trube. kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga.

et corpus eius quasi chrysolitus et facies eius velut species fulgoris et oculi eius ut lampas ardens et brachia eius et quae deorsum usque ad pedes quasi species aeris candentis et vox sermonum eius ut vox multitudini
tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oèi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglaðene, zvuk rijeèi njegovih kao žamor mnoštva.