Şunu aradınız:: desolata (Latince - Sırpça)

deleth semitas meas subvertit et confregit me posuit me desolata
pomete puteve moje, i razdre me, i uništi me.

et maerebunt atque lugebunt portae eius et desolata in terra sedebi
i tužiæe i plakaæe vrata njegova, a on æe pust ležati na zemlji.

et terra deserta fuerit exculta quae quondam erat desolata in oculis omnis viatori
i pusta æe se zemlja raditi, što je bila pusta pred svakim koji prolažaše.

quae autem vere vidua est et desolata speravit in deum et instat obsecrationibus et orationibus nocte ac di
a prava udovica i usamljena uzda se u boga, i živi u molitvama i u moljenju dan i noæ.

posuerunt eam in dissipationem luxitque super me desolatione desolata est omnis terra quia nullus est qui recogitet cord
obratiæe ga u pustoš, opustošen plakaæe preda mnom; sva æe ta zemlja opusteti, jer niko ne uzima na um.

didicit viduas facere et civitates eorum in desertum adducere et desolata est terra et plenitudo eius a voce rugitus illiu
i pozna dvore njihove, i pustošaše gradove njihove tako da opuste zemlja i šta je u njoj od rike njegove.

civitas enim munita desolata erit speciosa relinquetur et dimittetur quasi desertum ibi pascetur vitulus et ibi accubabit et consumet summitates eiu
jer æe tvrdi grad opusteti i biæe stan ostavljen i zanemaren kao pustinja; onde æe pasti tele i onde æe legati, i poješæe mu grane.

et dispersi eos per omnia regna quae nesciunt et terra desolata est ab eis eo quod non esset transiens et revertens et posuerunt terram desiderabilem in desertu
nego ih razmetnuh vihorom po svim narodima, kojih ne poznavaše, i zemlja opuste iza njih da niko u nju ne dohodjaše niti se iz nje vraæaše, i obratiše milu zemlju u pustoš.

non vocaberis ultra derelicta et terra tua non vocabitur amplius desolata sed vocaberis voluntas mea in ea et terra tua inhabitata quia conplacuit domino in te et terra tua inhabitabitu
neæeš se više zvati ostavljena, niti æe se zemlja tvoja zvati pustoš, nego æeš se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer æeš biti mio gospodu i zemlja æe tvoja biti udata.

et miserunt pulverem super capita sua et clamaverunt flentes et lugentes dicentes vae vae civitas magna in qua divites facti sunt omnes qui habent naves in mari de pretiis eius quoniam una hora desolata es
i baciše prah na glave svoje, i povikaše plaèuæi i ridajuæi, govoreæi: jaoh! jaoh! grade veliki, u kome se obogatiše svi koji imaju ladje na moru od bogatstva njegovog, jer u jedan èas opuste!

et dices filiis ammon audite verbum domini dei haec dicit dominus deus pro eo quod dixisti euge euge super sanctuarium meum quia pollutum est et super terram israhel quoniam desolata est et super domum iuda quoniam ducti sunt in captivitate
i reci sinovima amonovim: Èujte reè gospoda gospoda: ovako veli gospod gospod: Što si govorio: aha! za svetinju moju, što se oskvrni, i za zemlju izrailjevu, što opuste, i za dom judin, što otide u ropstvo;