Şunu aradınız:: percutiebat (Latince - Sırpça)

et publicanus a longe stans nolebat nec oculos ad caelum levare sed percutiebat pectus suum dicens deus propitius esto mihi peccator
a carinik izdaleka stajaše, i ne htede ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: bože! milostiv budi meni grešnome.

igitur quandocumque spiritus dei arripiebat saul tollebat david citharam et percutiebat manu sua et refocilabatur saul et levius habebat recedebat enim ab eo spiritus malu
i kad bi duh božji napao saula, david uzevši gusle udarao bi rukom svojom, te bi saul odahnuo i bilo bi mu bolje, jer bi zli duh otišao od njega.

et percutiebat david omnem terram nec relinquebat viventem virum et mulierem tollensque oves et boves et asinos et camelos et vestes revertebatur et veniebat ad achi
i pustošaše david onu zemlju ne ostavljajuæi u životu ni èoveka ni žene, i otimaše ovce i volove i magarce i kamile i ruho, i vraæajuæi se dolažaše k ahisu.

et propter magnificentiam quam dederat ei universi populi tribus et linguae tremebant et metuebant eum quos volebat interficiebat et quos volebat percutiebat quos volebat exaltabat et quos volebat humiliaba
i od velièine koju mu dade svi narodi, plemena i jezici drhtahu pred njim i bojahu ga se; ubijaše koga hoæaše, i ostavljaše u životu koga hoæaše, uzvišavaše koga hoæaše, i ponižavaše koga hoæaše.

misit quoque angelum in hierusalem ut percuteret eam cumque percuteretur vidit dominus et misertus est super magnitudinem mali et imperavit angelo qui percutiebat sufficit iam cesset manus tua porro angelus domini stabat iuxta aream ornan iebuse
i posla gospod andjela u jerusalim da ga ubija; i kad ubijaše, pogleda gospod i sažali mu se sa zla; i reèe andjelu koji ubijaše: dosta, spusti ruku svoju. a andjeo gospodnji stajaše kod gumna ornana jevusejina,