Şunu aradınız:: simonis (Latince - Sırpça)

dicit ei unus ex discipulis eius andreas frater simonis petr
reèe mu jedan od uèenika njegovih, andrija, brat simona petra:

cum autem esset iesus in bethania in domo simonis lepros
a kad isus beše u vitaniji u kuæi simona gubavog,

decumbebat autem socrus simonis febricitans et statim dicunt ei de ill
a tašta simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju.

et cena facta cum diabolus iam misisset in corde ut traderet eum iudas simonis scarioti
i po veèeri, kad veæ djavo beše metnuo u srce judi simonovu iskariotskom da ga izda,

et protinus egredientes de synagoga venerunt in domum simonis et andreae cum iacobo et iohann
i odmah, izašavši iz zbornice, dodjoše u dom simonov i andrijin s jakovom i jovanom.

erat autem andreas frater simonis petri unus ex duobus qui audierant ab iohanne et secuti fuerant eu
a jedan od dvojice koji èuše od jovana i idjahu za njim beše andrija, brat simona petra;

mitte ergo in ioppen et accersi simonem qui cognominatur petrus hic hospitatur in domo simonis coriarii iuxta mar
pošlji dakle u jopu i dozovi simona koji se zove petar: on stoji u kuæi simona kožara kod mora, koji kad dodje kazaæe ti.

ascendens autem in unam navem quae erat simonis rogavit eum a terra reducere pusillum et sedens docebat de navicula turba
i udje u jednu od ladja koja beše simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sedavši uèaše narod iz ladje.

surgens autem de synagoga introivit in domum simonis socrus autem simonis tenebatur magnis febribus et rogaverunt illum pro e
ustavši, pak, iz zbornice dodje u kuæu simonovu; a taštu simonovu beše uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju.

et dum intra se haesitaret petrus quidnam esset visio quam vidisset ecce viri qui missi erant a cornelio inquirentes domum simonis adstiterunt ad ianua
a kad se petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vide, i gle ljudi poslani od kornilija, napitavši i našavši dom simonov stadoše pred vratima,

et cum esset bethaniae in domo simonis leprosi et recumberet venit mulier habens alabastrum unguenti nardi spicati pretiosi et fracto alabastro effudit super caput eiu
i kad beše on u vitaniji u kuæi simona gubavog i sedjaše za trpezom, dodje žena sa sklenicom mnogocenoga mira èistog nardovog, i razbivši sklenicu izlivaše mu na glavu.