Şunu aradınız:: oblak (Sırpça - Latince)

otrovni oblak
nubem toxicus

drži presto svoj, razapinje oblak svoj nad njim.
qui tenet vultum solii sui et expandit super illud nebulam sua

i otide mojsije na goru, a oblak pokri goru.
cumque ascendisset moses operuit nubes monte

razastre im oblak za pokrivaè, i oganj da svetli noæu.
et contaminata est in operibus eorum et fornicati sunt in adinventionibus sui

a kad sveštenici izidjoše iz svetinje, oblak napuni dom gospodnji,
factum est autem cum exissent sacerdotes de sanctuario nebula implevit domum domin

zavezuje vode u oblacima svojim, i ne prodire se oblak pod njima.
qui ligat aquas in nubibus suis ut non erumpant pariter deorsu

tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave gospodnje.
si quando nubes tabernaculum deserebat proficiscebantur filii israhel per turmas sua

i da se natapa zemlja, nateruje oblak, i rasipa oblak svetlošæu svojom.
frumentum desiderat nubes et nubes spargunt lumen suu

mrak ga zaprznio i sen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!
obscurent eum tenebrae et umbra mortis occupet eum caligo et involvatur amaritudin

strahote navališe na me, i kao vetar teraju dušu moju, i kao oblak prodje sreæa moja.
redactus sum in nihili abstulisti quasi ventus desiderium meum et velut nubes pertransiit salus me

i podjoše sinovi izrailjevi svojim redom iz pustinje sinajske, i ustavi se oblak u pustinji faranskoj.
profectique sunt filii israhel per turmas suas de deserto sinai et recubuit nubes in solitudine phara

i kad oblak beše nad šatorom malo dana, po zapovesti gospodnjoj stajahu u logoru i po zapovesti gospodnjoj polažahu.
quotquot diebus fuisset nubes super tabernaculum ad imperium domini erigebant tentoria et ad imperium illius deponeban

kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samog neba i beše na njoj tama i oblak i mrak;
et accessistis ad radices montis qui ardebat usque ad caelum erantque in eo tenebrae nubes et calig

i došav medju vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mraèan a ovim svetljaše po noæi, te ne pristupiše jedni drugima celu noæ.
stetit inter castra aegyptiorum et castra israhel et erat nubes tenebrosa et inluminans noctem ut ad se invicem toto noctis tempore accedere non valeren

a narodu govoraše: kad vidite oblak gde se diže od zapada odmah kažete: biæe dažd; i biva tako.
dicebat autem et ad turbas cum videritis nubem orientem ab occasu statim dicitis nimbus venit et ita fi

a u koji dan bi podignut šator, pokri oblak šator nad naslonom od svedoèanstva; a uveèe beše nad šatorom kao oganj do jutra.
igitur die qua erectum est tabernaculum operuit illud nubes a vespere autem super tentorium erat quasi species ignis usque man

i oblak se podiže sa šatora; i gle, marija beše gubava, bela kao sneg. i aron pogleda mariju, a ona gubava.
nubes quoque recessit quae erat super tabernaculum et ecce maria apparuit candens lepra quasi nix cumque respexisset eam aaron et vidisset perfusam lepr

ako li bi dva dana ili mesec dana ili godinu oblak stajao nad šatorom, stajahu u logoru sinovi izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se podigao, oni polažahu.
si biduo aut uno mense vel longiori tempore fuisset super tabernaculum manebant filii israhel in eodem loco et non proficiscebantur statim autem ut recessisset movebant castr

i u tafnesu æe pomrknuti dan kad polomim onde prevornice misirske i nestane u njemu ponosa sile njegove; oblak æe ga pokriti; a kæeri æe njegove otiæi u ropstvo.
et in tafnis nigrescet dies cum contrivero ibi sceptra aegypti et defecerit in ea superbia potentiae eius ipsam nubes operiet filiae autem eius in captivitatem ducentu

Šta da ti uèinim, jefreme? Šta da ti uèinim, juda? jer je dobrota vaša kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane.
quid faciam tibi ephraim quid faciam tibi iuda misericordia vestra quasi nubes matutina et quasi ros mane pertransien