Şunu aradınız:: pozvan (Sırpça - Latince)

svaki neka ostane u onom zvanju u kome je pozvan.
unusquisque in qua vocatione vocatus est in ea permanea

svaki, braæo, u èemu je ko pozvan u onom neka ostane pred gospodom.
unusquisque in quo vocatus est fratres in hoc maneat apud deu

zato i bez sumnje dodjoh pozvan. pitam vas dakle zašto poslaste po mene?
propter quod sine dubitatione veni accersitus interrogo ergo quam ob causam accersistis m

jesi li pozvan rob, ne brini se; nego ako i možeš svoj biti, još radije budi.
servus vocatus es non sit tibi curae sed et si potes liber fieri magis uter

jer koji je pozvan u gospodu rob, slobodnjak je gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je hristov.
qui enim in domino vocatus est servus libertus est domini similiter qui liber vocatus est servus est christ

verom posluša avraam kad bi pozvan da izidje u zemlju koju htede da primi u nasledstvo, i izidje ne znajuæi kuda ide.
fide qui vocatur abraham oboedivit in locum exire quem accepturus erat in hereditatem et exiit nesciens quo ire

bori se u dobroj borbi vere, muèi se za veèni život na koji si i pozvan, i priznao si dobro priznanje pred mnogim svedocima.
certa bonum certamen fidei adprehende vitam aeternam in qua vocatus es et confessus bonam confessionem coram multis testibu

i doda aman: pa i carica jestira nikoga osim mene ne poziva s carem na obed, koji beše zgotovila, pa i sutra sam pozvan k njoj s carem.
et post haec ait regina quoque hester nullum alium vocavit cum rege ad convivium praeter me apud quam etiam cras cum rege pransurus su

znaju sve sluge careve i narod po zemljama carevim da ko bi god, èovek ili žena, ušao k caru unutra u dvor ne buduæi pozvan, jedan je zakon za nj, da se pogubi, osim kome bi car pružio zlatnu palicu, taj ostaje živ; a ja nisam zvana da udjem k caru, ovo je trideset dana.
omnes servi regis et cunctae quae sub dicione eius sunt norunt provinciae quod sive vir sive mulier invocatus interius atrium regis intraverit absque ulla cunctatione statim interficiatur nisi forte rex auream virgam ad eum tetenderit pro signo clementiae atque ita possit vivere ego igitur quomodo ad regem intrare potero quae triginta iam diebus non sum vocata ad eu