Usted buscó: clamavit (Latín - Serbio)

et clamavit dicens iesu fili david miserere me
i povika govoreæi: isuse, sine davidov! pomiluj me.

haec cum dixisset voce magna clamavit lazare veni fora
i ovo rekavši zovnu glasno: lazare! izidji napolje.

et clamavit ad dominum postulans auxilium contra madianita
a kad povikaše sinovi izrailjevi ka gospodu od madijana,

ipse autem tenens manum eius clamavit dicens puella surg
a on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: devojko! ustani!

clamavit autem paulus magna voce dicens nihil feceris tibi mali universi enim hic sumu
a pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zlo nikakvo, jer smo mi svi ovde.

et audivi vocem viri inter ulai et clamavit et ait gabrihel fac intellegere istum visione
i èuh glas èoveèiji nasred ulaja, koji povika i reèe: gavrilo kaži ovome utvaru.

clamavit autem moses ad dominum dicens quid faciam populo huic adhuc pauxillum et lapidabunt m
a mojsije zavapi ka gospodu govoreæi: Šta æu èiniti s ovim narodom? još malo pa æe me zasuti kamenjem.

et clamavit voce magna quemadmodum cum leo rugit et cum clamasset locuta sunt septem tonitrua voces sua
i povika glasom velikim, kao lav kad rièe; i kad on povika, govoraše sedam gromova glasove svoje.

clamavit esebon et eleale usque iasa audita est vox eorum super hoc expediti moab ululabunt anima eius ululabit sib
i vikaæe esevon i eleala, do jase èuæe im se glas; i vojnici æe moavski vikati, duša æe se u svakom uzmuèiti.

et circa horam nonam clamavit iesus voce magna dicens heli heli lema sabacthani hoc est deus meus deus meus ut quid dereliquisti m
a oko devetog sata povika isus glasno govoreæi: ili! ili! lama savahtani? to jest: bože moj! bože moj! zašto si me ostavio?

et ecce mulier chananea a finibus illis egressa clamavit dicens ei miserere mei domine fili david filia mea male a daemonio vexatu
i gle, žena hananejka izadje iz onih krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me gospode sine davidov! moju kæer vrlo muèi djavo.

clamavit david ad populum et ad abner filium ner dicens nonne respondebis abner et respondens abner ait quis es tu qui clamas et inquietas rege
i stade david vikati narod i avenira sina nirovog govoreæi: Što se ne odazivaš, avenire? a avenir se odazva i reèe: koji si ti što vièeš cara?

at ille clamavit ad dominum qui ostendit ei lignum quod cum misisset in aquas in dulcedinem versae sunt ibi constituit ei praecepta atque iudicia et ibi temptavit eu
i mojsije zavapi ka gospodu, a gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. onde mu dade uredbu i zakon, i onde ga okuša.

educes utrumque ad portam civitatis illius et lapidibus obruentur puella quia non clamavit cum esset in civitate vir quia humiliavit uxorem proximi sui et auferes malum de medio tu
izvedite ih oboje na vrata onog mesta, i zaspite ih kamenjem da poginu, devojku što nije vikala u mestu, a èoveka što je osramotio ženu bližnjeg svog. tako izvadi zlo iz sebe.

et alius angelus de altari qui habet potestatem supra ignem et clamavit voce magna qui habebat falcem acutam dicens mitte falcem tuam acutam et vindemia botros vineae terrae quoniam maturae sunt uvae eiu
i drugi andjeo izidje iz oltara, koji imaše oblast nad ognjem, i povika s velikom vikom onome koji imaše srp oštri, govoreæi: zamahni srpom svojim oštrim, i odreži groždje vinograda zemaljskog; jer veæ sazreše zrna njegova.

cumque rex transiret clamavit ad regem et ait servus tuus egressus est ad proeliandum comminus cumque fugisset vir unus adduxit eum quidam ad me et ait custodi virum istum qui si lapsus fuerit erit anima tua pro anima eius aut talentum argenti adpende
a kad car prolažaše, on viknu cara i reèe: tvoj sluga beše izašao u boj, a jedan došavši dovede mi èoveka i reèe: Èuvaj ovog èoveka; ako li ga nestane, biæe tvoja duša za njegovu dušu, ili æeš platiti talanat srebra.