Usted buscó: zemaljskih (Serbio - Croata)

vladaæe od mora do mora, i od reke do krajeva zemaljskih.
i vladat æe od mora do mora i od rijeke do granica svijeta.

i ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.
on æe me zvati: 'oèe moj! bože moj i hridi spasa mojega.'

jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svim nebom.
jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.

pod sva nebesa pušta ga, i svetlost svoju do krajeva zemaljskih.
gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

i izidjoše iz grada momci knezova zemaljskih, i vojska za njima.
ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska

on oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gde nema puta,
on zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom

tokom drugog dela oni skidaju svoje kapute, simbolišući oslobađanje duše od zemaljskih stvari.
tijekom drugog dijela oni kidaju svoje kapute, simbolizirajući time oslobađanje duše od zemaljskih stvari.

i ustaše neki od starešina zemaljskih, i progovoriše svemu zboru narodnom i rekoše:
nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo:

osim onog što dohodjaše od trgovaca i onih koji prodavahu mirise i od svih careva arapskih i upravitelja zemaljskih.
osim onoga što je dolazilo od trgovaca i prodavaèa-potukaèa i od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih.

mnogi kosovski srbi su bez zemaljskih linija, pa su se našli bez bilo kakvog oblika telefonske komunikacije.
mnogi kosovski srbi ostali su bez zemaljskih veza pa su se našli bez bilo kakvog oblika telefonske veze.

sa svim carovanjem njegovim i silom njegovom i s vremenima koja prodjoše preko njega i izrailja i svih carevina zemaljskih.
sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaštvom i dogaðajima što prijeðoše preko njega i izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih.

i ako koje od plemena zemaljskih ne bi došlo u jerusalim da se pokloni caru gospodu nad vojskama, na njih neæe biti dažda;
ako koje pleme zemlje ne uzaðe u jeruzalem da se pokloni pred kraljem, jahvom nad vojskama, neæe biti kiše za njega.

divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, bože, spasitelju naš, uzdanico svih krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko.
blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. daj da se nasitimo dobrima doma tvoga i svetošæu tvoga hrama.

to si ti, care, koji si velik i silan, i velièina je tvoja visoka i doseže do neba i vlast tvoja do krajeva zemaljskih.
izagnat æe te iz društva ljudi i sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, tebe æe prati rosa nebeska; sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne upoznaš da svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoæe.

ne znate li? ne èujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumete li od temelja zemaljskih?
zar ne znate? zar niste èuli? nije li vam odiskona otkriveno? zar niste shvatili tko zasnova zemlju?

i izidjoše prvo momci knezova zemaljskih; a ven-adad posla, i javiše mu i rekoše: izidjoše ljudi iz samarije.
momci pokrajinskih upravitelja iziðoše prvi. obavijestiše ben-hadada: "izišli su ljudi iz samarije."

tada prebroja momke knezova zemaljskih, i beše ih dvesta i trideset i dva; posle njih prebroja sav narod, sve sinove izrailjeve, i beše ih sedam hiljada.
ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. bijaše ih dvije stotine trideset i dva. poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih izraelaca. bijaše ih sedam tisuæa.

i podigoše oltar na mestu njegovom, ako i behu u strahu od naroda zemaljskih; i prinosiše na njemu žrtve paljenice gospodu, žrtve paljenice jutrom i veèerom;
i podigoše žrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od naroda u zemlji - i prinosili su paljenice jahvi, paljenice jutarnje i veèernje;

ti, koga uzeh s krajeva zemaljskih, i izmedju izabranih njenih dozvah te, i rekoh ti: ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe;
ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: "ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio."

gospode, kreposti moja i grade moj i utoèište moje u nevolji, k tebi æe doæi narodi od krajeva zemaljskih, i reæi æe: doista oci naši imaše laž, i taštinu i što ni malo ne pomaže.
jahve, snago moja i moja utvrdo, utoèište moje u danima nevolje! k tebi æe doæi narodi s krajeva zemlje. i govorit æe: samu nam laž oci namriješe, ništavost i nemoæ.