Vous avez cherché: magn (Latin - Serbe)

vox belli in terra et contritio magn
vika je ubojna u zemlji i polom velik.

vox clamoris de oronaim vastitas et contritio magn
Èuje se vika iz oronajima, pustošenje i satiranje veliko.

et ipsi adorantes regressi sunt in hierusalem cum gaudio magn
i oni mu su pokloniše, i vratiše se u jerusalim s velikom radošæu.

resen quoque inter nineven et chale haec est civitas magn
i dasem izmedju ninevije i halaha; to je grad velik.

et in synagoga erat homo habens daemonium inmundum et exclamavit voce magn
i u zbornici beše èovek u kome beše neèisti duh djavolski, i povika glasno

fundatur exultatione universae terrae montes sion latera aquilonis civitas regis magn
pokori nam narode i plemena pod noge naše.

videbam in visione mea nocte et ecce quattuor venti caeli pugnabant in mari magn
danilo progovori i reèe: videh u utvari svojoj noæu, a to èetiri vetra nebeska udariše se na velikom moru.

cui auscultabant omnes a minimo usque ad maximum dicentes hic est virtus dei quae vocatur magn
na kog gledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: ovo je velika sila božja.

et dicit eis quid timidi estis modicae fidei tunc surgens imperavit ventis et mari et facta est tranquillitas magn
i reèe im: zašto ste strašljivi, maloverni? tada ustavši zapreti vetrovima i moru, i postade tišina velika.

et descendit ad occidentem iuxta terminum ieflethi usque ad terminos bethoron inferioris et gazer finiunturque regiones eius mari magn
potom ide na zapad do medje jafletske pa do medje donjeg vet-orona i do gezera, i izlazi na more.

confortamini filii beniamin in medio hierusalem et in thecua clangite bucina et super bethaccharem levate vexillum quia malum visum est ab aquilone et contritio magn
skupite se iz jerusalima, sinovi venijaminovi, i u tekuji zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad vet-akeremom, jer se vidi zlo od severa i velika pogibao.

et dixit obsecro domine memento quaeso quomodo ambulaverim coram te in veritate et in corde perfecto et quod bonum est in oculis tuis fecerim et flevit ezechias fletu magn
i reèe: oh, gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom verno i s celim srcem, i tvorio šta je tebi ugodno. i plaka jezekija veoma.

ceperunt itaque urbes munitas et humum pinguem et possederunt domos plenas cunctis bonis cisternas ab aliis fabricatas vineas et oliveta et ligna pomifera multa et comederunt et saturati sunt et inpinguati sunt et abundavere deliciis in bonitate tua magn
i tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslediše kuæe pune svakog dobra, studence iskopane, vinograde maslinike i voæke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj tvojoj dobroti.