검색어: erraverunt (라틴어 - 세르비아어)

erraverunt in solitudine in inaquoso viam civitatis habitaculi non invenerun
opomeni me se, gospode, po svojoj milosti k narodu svom; pohodi me pomoæu svojom,

alienati sunt peccatores a vulva erraverunt ab utero locuti sunt fals
duša je moja medju lavovima, ležim medju onima koji dišu plamenom. zubi su sinova ljudskih koplja i strele, i njihov jezik maè oštar.

derelinquentes rectam viam erraverunt secuti viam balaam ex bosor qui mercedem iniquitatis amavi
ostavivši pravi put, zadjoše, i idu putem valaama vosorovog, kome omile plata nepravedna;

nun erraverunt caeci in plateis polluti sunt sanguine cumque non possent tenuerunt lacinias sua
lutahu kao slepci po ulicama, kaljahu se krvlju, koje ne mogahu da se ne dotièu haljinama svojim.

radix enim omnium malorum est cupiditas quam quidam appetentes erraverunt a fide et inseruerunt se doloribus multi
jer je koren svih zala srebroljublje kome neki predavši se zadjoše od vere i na sebe navukoše muke velike.

sic facta sunt tibi in quibuscumque laboraveras negotiatores tui ab adulescentia tua unusquisque in via sua erraverunt non est qui salvet t
takvi æe biti oni s kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mladosti svoje, razbeæi æe se svaki na svoju stranu; neæe biti nikoga da te izbavi.

sacerdotibus sanctuarium erit de filiis sadoc qui custodierunt caerimonias meas et non erraverunt cum errarent filii israhel sicut erraverunt et levita
to æe biti sveštenicima posveæenim izmedju sinova sadokovih koji držaše šta sam naredio da se drži i ne zadjoše kao drugi leviti, kad zadjoše sinovi izrailjevi.

et lux lucernae non lucebit tibi amplius et vox sponsi et sponsae non audietur adhuc in te quia mercatores tui erant principes terrae quia in veneficiis tuis erraverunt omnes gente
i videlo žiška neæe se više svetliti u tebi, i glas ženika i neveste neæe više biti èuven u tebi; jer trgovci tvoji behu boljari zemaljski, jer tvojim èaranjem prevareni biše svi narodi.

erraverunt greges mei in cunctis montibus et in universo colle excelso et super omnem faciem terrae dispersi sunt greges mei et non erat qui requireret non erat inquam qui requirere
ovce moje lutaju po svim gorama i po svim visokim humovima; i po svoj zemlji raspršane su ovce moje, i nema nikoga da pita za njih, nikoga da ih traži.