검색어: vikati (세르비아어 - 라틴어)

izrailj æe vikati ka meni; bože moj; poznajemo te.
me invocabunt deus meus cognovimus te israhe

jer æe kamen iz zida vikati, i èvor iz drveta svedoèiæe.
quia lapis de pariete clamabit et lignum quod inter iuncturas aedificiorum est respondebi

tada stade narod vikati na mojsija govoreæi: Šta æemo piti?
et murmuravit populus contra mosen dicens quid bibemu

neæe se svadjati ni vikati, niti æe èuti ko po rasputicama glas njegov.
non contendet neque clamabit neque audiet aliquis in plateis vocem eiu

tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaše onu noæ.
igitur vociferans omnis turba flevit nocte ill

hoæeš li odsele vikati k meni: oèe moj, ti si vodj mladosti moje?
ergo saltim amodo voca me pater meus dux virginitatis meae tu e

ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati.
verumtamen non ad consumptionem eorum emittis manum tuam et si corruerint ipse salvabi

dokle æe taj zli zbor vikati na me, èuo sam viku sinova izrailjevih, koji vièu na me.
usquequo multitudo haec pessima murmurat contra me querellas filiorum israhel audiv

pa æete onda vikati, radi cara svog, kog izabraste sebi; ali vas gospod neæe onda uslišiti.
et clamabitis in die illa a facie regis vestri quem elegistis vobis et non exaudiet vos dominus in die ill

tada poèe isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveæa èudesa njegova, pa se nisu pokajali:
tunc coepit exprobrare civitatibus in quibus factae sunt plurimae virtutes eius quia non egissent paenitentia

gle, sluge æe moje pevati od radosti u srcu, a vi æete vikati od žalosti u srcu i ridaæete od tuge u duhu.
ecce servi mei laetabuntur et vos confundemini ecce servi mei laudabunt prae exultatione cordis et vos clamabitis prae dolore cordis et prae contritione spiritus ululabiti

jer pre nego dete nauèi vikati: oèe moj i majko moja, odneæe se blago damaštansko i plen samarijski pred carem asirskim.
quia antequam sciat puer vocare patrem suum et matrem suam auferetur fortitudo damasci et spolia samariae coram rege assyrioru

i èuvši da je to isus nazareæanin stade vikati i govoriti: sine davidov, isuse! pomiluj me!
qui cum audisset quia iesus nazarenus est coepit clamare et dicere fili david iesu miserere me

Æutah dugo, èinjah se gluv, ustezah se; ali æu sada vikati kao žena kad se poradja, i sve æu potrti i istrebiti.
tacui semper silui patiens fui sicut pariens loquar dissipabo et absorbebo simu

i stadoše vikati cara. tada dodje k njima elijakim, sin helkijin, koji beše nad dvorom i somna pisar i joah sin asafov, pametar.
vocaveruntque regem egressus est autem ad eos eliachim filius helciae praepositus domus et sobna scriba et ioahe filius asaph a commentarii

i biæe znak i svedoèanstvo gospodu nad vojskama, u zemlji misirskoj. kad stanu vikati ka gospodu na nasilnike, on æe im poslati spasitelja i kneza i izbaviæe ih.
et erit in signum et in testimonium domino exercituum in terra aegypti clamabunt enim ad dominum a facie tribulantis et mittet eis salvatorem et propugnatorem qui liberet eo

dokle æu, gospode, vapiti a ti neæeš da èuješ? dokle æu ti vikati: nasilje! a ti neæeš da izbaviš?
usquequo domine clamabo et non exaudies vociferabor ad te vim patiens et non salvabi

kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali æe ih sve vetar odneti, i uzeæe ih taština. ali ko se u me uzda, naslediæe zemlju i dobiæe svetu goru moju.
cum clamaveris liberent te congregati tui et omnes eos auferet ventus tollet aura qui autem fiduciam habet mei hereditabit terram et possidebit montem sanctum meu

i stade david vikati narod i avenira sina nirovog govoreæi: Što se ne odazivaš, avenire? a avenir se odazva i reèe: koji si ti što vièeš cara?
clamavit david ad populum et ad abner filium ner dicens nonne respondebis abner et respondens abner ait quis es tu qui clamas et inquietas rege

a narodu zapovedi isus govoreæi: ne vièite, i nemojte da vam se èuje glas, i nijedna reè da ne izadje iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: vièite; tada æete vikati.
praeceperat autem iosue populo dicens non clamabitis nec audietur vox vestra neque ullus sermo ex ore vestro egredietur donec veniat dies in quo dicam vobis clamate et vociferamin