Вы искали: solitudines (Латинский - Сербский)

in solitudines sempiternas tradam te et civitates tuae non habitabuntur et scietis quoniam ego dominu
veènu pustinju naèiniæu od tebe i gradovi se tvoji neæe opraviti, i poznaæete da sam ja gospod.

quia deserta tua et solitudines tuae et terra ruinae tuae nunc angusta erunt prae habitatoribus et longe fugabuntur qui absorbebant t
jer razvaline tvoje i pustoline i potrvena zemlja tvoja biæe tada tesna za stanovnike kad se udalje oni koji te proždiraše.

idcirco ecce ego ad te et ad flumina tua daboque terram aegypti in solitudines gladio dissipatam a turre syenes usque ad terminos aethiopia
zato evo me na tebe i na reke tvoje, i obratiæu zemlju misirsku u pustoš i samu pustinju, od kule sinske do medje etiopske.

quia per memet ipsum iuravi dicit dominus quod in solitudinem et in obprobrium et in desertum et in maledictionem erit bosra et omnes civitates eius erunt in solitudines sempiterna
jer sobom se zaklinjem, govori gospod, da æe vosora biti pustoš, rug, èudo i prokletstvo, i svi æe gradovi njeni biti pustinja veèna.

cumque impleti fuerint anni septuaginta visitabo super regem babylonis et super gentem illam dicit dominus iniquitatem eorum et super terram chaldeorum et ponam illam in solitudines sempiterna
a kad se navrši sedamdeset godina, onda æu pohoditi cara vavilonskog i onaj narod, govori gospod, za bezakonje njihovo, i zemlju haldejsku, i obratiæu je u pustoš veènu.

et detraxero te cum his qui descendunt in lacum ad populum sempiternum et conlocavero te in terra novissima sicut solitudines veteres cum his qui deducuntur in lacum ut non habiteris porro dedero gloriam in terra viventiu
i kad te svalim s onima koji silaze u jamu k starom narodu, i namestim te na najdonjim krajevima zemlje, u pustinji staroj s onima koji silaze u jamu, da se ne živi u tebi, tada æu opet postaviti slavu u zemlji živih.

quia servi sumus et in servitute nostra non dereliquit nos deus noster et inclinavit super nos misericordiam coram rege persarum ut daret nobis vitam et sublimaret domum dei nostri et extrueret solitudines eius et daret nobis sepem in iuda et in hierusale
jer roblje smo, ali u ropstvu našem nije nas ostavio bog naš, nego nam dade te nadjosmo milost pred carevima persijskim davši nam da odahnemo da podignemo dom boga svog i opravimo pustoline njegove, i davši nam ogradu u judeji u jerusalimu.

ecce ego mittam et adsumam universas cognationes aquilonis ait dominus et ad nabuchodonosor regem babylonis servum meum et adducam eos super terram istam et super habitatores eius et super omnes nationes quae in circuitu illius sunt et interficiam eos et ponam eos in stuporem et in sibilum et in solitudines sempiterna
evo, ja æu poslati po sve narode severne, govori gospod, i po navuhodonosora cara vavilonskog slugu svog, i dovešæu ih na tu zemlju i na stanovnike njene, i na sve te narode okolne, koje æu zatrti, i uèiniæu da budu èudo i podsmeh i pustoš veèna.