You searched for: kosti (Serbiska - Latin)

vid oèni veseli srce, dobar glas goji kosti.
lux oculorum laetificat animam fama bona inpinguat oss

te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
quam ob rem elegit suspendium anima mea et mortem ossa me

pocrnela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.
cutis mea denigrata est super me et ossa mea aruerunt prae caumat

srce veselo pomaže kao lek, a duh žalostan suši kosti.
animus gaudens aetatem floridam facit spiritus tristis exsiccat oss

noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.
nocte os meum perforatur doloribus et qui me comedunt non dormiun

strah poduze me i drhat, od kog ustreptaše sve kosti moje,
pavor tenuit me et tremor et omnia ossa mea perterrita sun

Èuva gospod sve kosti njegove, ni jedna se od njih neæe slomiti.
quoniam mihi quidem pacifice loquebantur et in iracundia * terrae loquentes; dolos cogitaban

kao kad ko seèe i teše, tako se razleteše kosti naše do èeljusti paklenih.
intende ad deprecationem meam quia humiliatus sum nimis libera me a persequentibus me quia confortati sunt super m

i kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.
increpat quoque per dolorem in lectulo et omnia ossa eius marcescere faci

i naèini car velik presto od slonove kosti, i obloži ga èistim zlatom.
fecit etiam rex salomon thronum de ebore grandem et vestivit eum auro fulvo nimi

nestaje tela njegovog na oèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se pre nisu videle,
tabescet caro eius et ossa quae tecta fuerant nudabuntu

i odnese odande kosti saulove i kosti jonatana sina njegovog, pa skupiše i kosti obešenih.
et asportavit inde ossa saul et ossa ionathan filii eius et colligentes ossa eorum qui adfixi fueran

mišljah za jutra da æe kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj.
sperabam usque ad mane quasi leo sic contrivit omnia ossa mea de mane usque ad vesperam finies m

i pobacaæu mrtva telesa sinova izrailjevih pred gadne bogove njihove, i razmetnuæu kosti vaše oko oltara vaših.
et dabo cadavera filiorum israhel ante faciem simulacrorum vestrorum et dispergam ossa vestra circum aras vestra

uzmi najbolje iz stada, i naloži kosti ispod njega, i uzvari dobro da se i kosti raskuvaju u njemu.
pinguissimum pecus adsume conpone quoque struices ossuum sub ea efferbuit coctio eius et discocta sunt ossa illius in medio eiu

i udariæu kuæu zimnu i letnju kuæu, i propašæe kuæe od slonove kosti, i nestaæe velikih kuæa, govori gospod.
et percutiam domum hiemalem cum domo aestiva et peribunt domus eburneae et dissipabuntur aedes multae dicit dominu

videæete i obradovaæe se srce vaše i kosti æe se vaše pomladiti kao trava, i znaæe se ruka gospodnja na slugama njegovim i gnev na neprijateljima njegovim.
videbitis et gaudebit cor vestrum et ossa vestra quasi herba germinabunt et cognoscetur manus domini servis eius et indignabitur inimicis sui

a adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. neka joj bude ime èoveèica, jer je uzeta od èoveka.
dixitque adam hoc nunc os ex ossibus meis et caro de carne mea haec vocabitur virago quoniam de viro sumpta es

jer æe te gospod voditi vazda, i sitiæe dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krepiæe, i biæeš kao vrt zaliven i kao izvor kome voda ne presiše.
et requiem tibi dabit dominus semper et implebit splendoribus animam tuam et ossa tua liberabit et eris quasi hortus inriguus et sicut fons aquarum cuius non deficient aqua

podigoše se svi junaci i uzeše telo saulovo i telesa sinova njegovih, i donesoše ih u javis, i pogreboše kosti njihove pod hrastom u javisu, i postiše sedam dana.
consurrexerunt singuli virorum fortium et tulerunt cadavera saul et filiorum eius adtuleruntque ea in iabes et sepelierunt ossa eorum subter quercum quae erat in iabes et ieiunaverunt septem diebu