Şunu aradınız:: smokva (Hırvatça - Latince)

smokva
ficus

vidjevši to, uèenici se zaèude: "kako umah smokva usahnu!"
et videntes discipuli mirati sunt dicentes quomodo continuo arui

i zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.
et stellae caeli ceciderunt super terram sicut ficus mittit grossos suos cum vento magno movetu

može li, braæo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? ni slan izvor ne može dati slatke vode.
numquid potest fratres mei ficus olivas facere aut vitis ficus sic neque salsa dulcem potest facere aqua

odgovori im smokva: 'zar da se odreknem slatkoæe i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drveæem?'
quae respondit eis numquid possum deserere dulcedinem meam fructusque suavissimos et ire ut inter cetera ligna commovea

petar se prisjeti pa æe isusu: "uèitelju, pogledaj! smokva koju si prokleo usahnu."
et recordatus petrus dicit ei rabbi ecce ficus cui maledixisti arui

i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit æe kao rana smokva prije ljeta: èim je tko spazi, odmah je ubere.
et erit flos decidens gloriae exultationis eius qui est super verticem vallis pinguium quasi temporaneum ante maturitatem autumni quod cum aspexerit videns statim ut manu tenuerit devorabit illu

loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. da, nestade radosti izmeðu sinova ljudskih.
vinea confusa est et ficus elanguit malogranatum et palma et malum et omnia ligna agri aruerunt quia confusum est gaudium a filiis hominu

ima li još žita u žitnici? ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu raðali! al' od ovog dana ja æu blagosloviti."
ponite corda vestra ex die ista et in futurum a die vicesima et quarta noni mensis a die qua fundamenta iacta sunt templi domini ponite super cor vestru