Şunu aradınız:: clamabo (Latince - Hırvatça)

clamabo ad deum altissimum deum qui benefecit mih
dušmani moji nasræu na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. svevišnji,

ad te domine clamabo et ad deum meum deprecabo
j! od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Èuj! bog velièanstveni zagrmje, [9a] a u hramu njegovu svi kliknuše: slava!

miserere mei domine quoniam ad te clamabo tota di
otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.

ecce clamabo vim patiens et nemo audiet vociferabor et non est qui iudice
vièem: 'nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.

deus meus clamabo per diem et non exaudies et nocte et non ad insipientiam mih
ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih.

usquequo domine clamabo et non exaudies vociferabor ad te vim patiens et non salvabi
dokle æu, jahve, zapomagati, a da ti ne èuješ? vikati k tebi "nasilje!" a da ti ne spasiš?

vox dicentis clama et dixi quid clamabo omnis caro faenum et omnis gloria eius quasi flos agr
glas nalaže: "vièi!" odgovorih: "Što da vièem?" - "svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest.

ad te domine clamabo quia ignis comedit speciosa deserti et flamma succendit omnia ligna regioni
tebi, jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska.

huic david ad te domine clamabo deus meus ne sileas a me nequando taceas a me et adsimilabor descendentibus in lacu
davidov. jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? jahve je štit života moga: pred kime da strepim?

in tribulatione mea invocabo dominum et ad deum meum clamabo et exaudiet de templo suo vocem meam et clamor meus veniet ad aures eiu
u nevolji zazvah jahvu i bogu svome zavapih. iz svog doma zov mi zaèu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.