Şunu aradınız:: suavitatis (Latince - Hırvatça)

memoriam abundantiae suavitatis tuae eructabunt et iustitia tua exultabun
ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuðinskih:

et vinum ad libamentum tertiae partis eiusdem mensurae offeret in odorem suavitatis domin
i vina za ljevanicu prinesi treæinu hina na ugodan miris jahvi.

qui cum obtulerit eam tollet memoriale de sacrificio et adolebit super altare in odorem suavitatis domin
neka sveæenik odvoji od žrtve prinosnice dio kao spomen-žrtvu, pa neka ga sažeže u kad na žrtveniku - kao žrtvu paljenu jahvi na ugodan miris!

habeo autem omnia et abundo repletus sum acceptis ab epafrodito quae misistis odorem suavitatis hostiam acceptam placentem de
imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu bogu.

rursum suscepta de manibus eorum adolevit super altare holocausti eo quod consecrationis esset oblatio in odorem suavitatis sacrificii domin
potom mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sažeže u kad na žrtveniku povrh žrtve paljenice. bila je to žrtva posvetnica na ugodan miris, žrtva u èast jahvi paljena.

omnem autem auferens adipem sicut auferri solet de victimis pacificorum adolebit super altare in odorem suavitatis domino rogabitque pro eo et dimittetur e
neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice; neka ga onda sveæenik sažeže u kad na žrtveniku kao ugodan miris jahvi. kad sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja, bit æe mu oprošteno.

et feceritis oblationem domino in holocaustum aut victimam vota solventes vel sponte offerentes munera aut in sollemnitatibus vestris adolentes odorem suavitatis domino de bubus sive de ovibu
pa budete prinosili jahvi paljenu žrtvu, paljenicu ili klanicu, zavjetnicu ili dragovoljnu žrtvu, ili žrtvu prigodom svojih svetkovina - praveæi tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris jahvi -

odoratusque est dominus odorem suavitatis et ait ad eum nequaquam ultra maledicam terrae propter homines sensus enim et cogitatio humani cordis in malum prona sunt ab adulescentia sua non igitur ultra percutiam omnem animantem sicut fec
jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio.

et induxissem eos in terram super quam levavi manum meam ut darem eis viderunt omnem collem excelsum et omne lignum nemorosum et immolaverunt ibi victimas suas et dederunt ibi inritationem oblationis suae et posuerunt ibi odorem suavitatis suae et libaverunt libationes sua
kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.