Şunu aradınız:: semper memento (Latince - Sırpça)

semper memento
always bear

semper
Богови се никада, никада дати да прими

semper tristis
always sad

memento ut diem sabbati sanctifice
seæaj se dana od odmora da ga svetkuješ.

semper eadem nec mutor in fide
sempre lo stesso, nessun cambiamento nella fede

praeter holocaustum matutinum quod semper offerti
to prinesite osim jutarnje žrtve paljenice, koja je žrtva svagdašnja.

gaudete in domino semper iterum dico gaudet
radujte se svagda u gospodu, i opet velim: radujte se.

sed semper fuistis rebelles a die qua nosse vos coep
nepokorni bejaste gospodu od kad vas poznah.

aedes levitarum quae in urbibus sunt semper possunt redim
a mesta levitska i kuæe u mestima njihovim, svagda mogu otkupiti leviti.

canticum graduum memento domine david et omnis mansuetudinis eiu
gospode! ne nadima se srce moje, niti se uznose oèi moje; niti idem na veliko, ni na ono što je više od mene.

et cum ascendisset turba coepit rogare sicut semper faciebat illi
i povikavši narod stade iskati što im svagda èinjaše.

at ipse dixit illi fili tu semper mecum es et omnia mea tua sun
a on mu reèe: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.

beatus homo qui semper est pavidus qui vero mentis est durae corruet in malu
blago èoveku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo.

memento quod et tu servieris in aegypto et idcirco praecipiam tibi ut facias hanc re
i opominji se da si bio rob u zemlji misirskoj; zato ti ja zapovedam da ovo èiniš.

alii dividunt propria et ditiores fiunt alii rapiunt non sua et semper in egestate sun
jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji.

gratias agimus deo semper pro omnibus vobis memoriam facientes in orationibus nostris sine intermission
zahvaljujemo bogu svagda za sve vas spominjuæi vas u molitvama svojim,

david enim dicit in eum providebam dominum coram me semper quoniam a dextris meis est ne commovea
jer david govori za njega: gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem;

et mutavit vestes eius quas habuerat in carcere et comedebat panem semper in conspectu eius cunctis diebus vitae sua
i promeni mu haljine tamnièke, i on jedjaše svagda s njim svega veka svog.

memento creatoris tui in diebus iuventutis tuae antequam veniat tempus adflictionis et adpropinquent anni de quibus dicas non mihi placen
ali opominji se tvorca svog u mladosti svojoj pre nego dodju dani zli i prispeju godine, za koje æeš reæi: nisu mi mile;