Şunu aradınız:: linguam (Latince - Sırpça)

dilexisti omnia verba praecipitationis linguam dolosa
gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost.

disperdat dominus universa labia dolosa linguam magniloqua
gospod je u svetom dvoru svom, presto je gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vedje njegove ispituju sinove èoveèije.

an extrahere poteris leviathan hamo et fune ligabis linguam eiu
hoæeš li udicom izvuæi krokodila ili užem podvezati mu jezik?

oculos sublimes linguam mendacem manus effundentes innoxium sanguine
oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje prolivaju krv pravu,

qui custodit os suum et linguam suam custodit ab angustiis animam sua
ko èuva usta svoja i jezik svoj, èuva dušu svoju od nevolja.

acuerunt linguam suam sicut serpentis venenum aspidum sub labiis eorum diapsalm
još nema reèi na jeziku mom, a ti, gospode, gle, veæ sve znaš.

linguam autem nullus hominum domare potest inquietum malum plena veneno mortifer
a jezik niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno jeda smrtonosnoga.

qui dixerunt linguam nostram magnificabimus labia nostra a nobis sunt quis noster dominus es
gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kome je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova.

et adprehendens eum de turba seorsum misit digitos suos in auriculas et expuens tetigit linguam eiu
i uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegovog;

ab his divisae sunt insulae gentium in regionibus suis unusquisque secundum linguam et familias in nationibus sui
od njih se razdeliše ostrva narodna na zemljama svojim, svako po jeziku svom i po porodicama svojim, u narodima svojim.

et vir fratrem suum deridebit et veritatem non loquentur docuerunt enim linguam suam loqui mendacium ut inique agerent laboraverun
i svaki vara prijatelja svog i ne govori istine, uèe jezik svoj da govori laž, muèe se da èine zlo.

et filii eorum ex media parte loquebantur azotice et nesciebant loqui iudaice et loquebantur iuxta linguam populi et popul
i sinovi njihovi govorahu pola azotski, i ne umehu govoriti judejski nego jezikom i jednog i drugog naroda.

adducet dominus super te gentem de longinquo et de extremis finibus terrae in similitudinem aquilae volantis cum impetu cuius linguam intellegere non possi
podignuæe na tebe gospod narod izdaleka, s kraja zemlje, koji æe doleteti kao orao, narod, kome jezika neæeš razumeti.

ecce ego adducam super vos gentem de longinquo domus israhel ait dominus gentem robustam gentem antiquam gentem cuius ignorabis linguam nec intelleges quid loquatu
gle, ja æu dovesti na vas narod iz daleka, dome izrailjev, veli gospod, narod jak, narod star, narod kome jezika neæeš znati niti æeš razumeti šta govori;

dixerunt autem eliachim filius helciae et sobna et ioahe rabsaci precamur ut loquaris nobis servis tuis syriace siquidem intellegimus hanc linguam et non loquaris nobis iudaice audiente populo qui est super muru
tada elijakim, sin helkijin i somna i joah rekoše ravsaku: govori slugama svojim sirski, jer razumemo, a nemoj nam govoriti judejski da sluša narod na zidu.