Şunu aradınız:: posuisti (Latince - Sırpça)

quoniam tu domine spes mea altissimum posuisti refugium tuu
svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.

induxisti nos in laqueum posuisti tribulationes in dorso nostr
ti venèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stope su tvoje pune masti.

terminum posuisti quem non transgredientur neque convertentur operire terra
ne gnevi se jednako, niti se doveka srdi.

posuisti nos in contradictionem vicinis nostris et inimici nostri subsannaverunt no
jer izjedoše jakova, i naselje njegovo opusteše.

posuisti tenebras et facta est nox in ipsa pertransibunt omnes bestiae silva
blagosiljajte gospoda andjeli njegovi, koji ste silni krepošæu izvršujete reè njegovu slušajuæi glas reèi njegove.

posuisti iniquitates nostras in conspectu tuo saeculum nostrum in inluminatione vultus tu
gospode, bože nad vojskama! ko je silan kao ti, bože? i istina je tvoja oko tebe.

timui enim te quia homo austeris es tollis quod non posuisti et metis quod non seminast
jer sam se bojao tebe: jer si èovek tvrd: uzimaš šta nisi ostavio, i žnješ šta nisi sejao.

quoniam praevenisti eum in benedictionibus dulcedinis posuisti in capite eius coronam de lapide pretios
da ti da gospod po srcu tvom; šta god poèneš, da ti izvrši.

et dixisti in sempiternum ero domina non posuisti haec super cor tuum neque recordata es novissimi tu
i govorila si: doveka æu biti gospodja; ali nikad nisi to uzimala na um, niti si pomišljala šta æe biti na posletku.

ecce domine tu cognovisti omnia novissima et antiqua tu formasti me et posuisti super me manum tua
i pevaæe puteve gospodnje, jer je velika slava gospodnja.

ecce mensurabiles posuisti dies meos et substantia mea tamquam nihilum ante te verumtamen universa vanitas omnis homo vivens diapsalm
zgrèio sam se i pogurio veoma, sav dan idem setan;

quia posuisti civitatem in tumulum urbem fortem in ruinam domum alienorum ut non sit civitas et in sempiternum non aedificetu
jer si od grada naèinio gomilu, i od tvrdog grada zidine; od grada dvor za strance, doveka se neæe sagraditi.

iratus sum super populum meum contaminavi hereditatem meam et dedi eos in manu tua non posuisti eis misericordias super senem adgravasti iugum tuum vald
razgnevih se na narod svoj, oskvrnih nasledstvo svoje i predadoh ga tebi u ruke; a ti im ne pokaza milost; na starce si metala preteški jaram svoj;

et panem meum quem dedi tibi similam et oleum et mel quibus enutrivi te posuisti in conspectu eorum in odorem suavitatis et factum est ait dominus deu
i hleb moj, koji ti dadoh, belo brašno i ulje i med, èim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. tako je bilo, govori gospod gospod.

dicit ei iesus mulier quid ploras quem quaeris illa existimans quia hortulanus esset dicit ei domine si tu sustulisti eum dicito mihi ubi posuisti eum et ego eum tolla
isus joj reèe: Ženo! Što plaèeš? koga tražiš? a ona misleæi da je vrtlar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gde si ga metnuo, i ja æu ga uzeti.

et aedificabis altare domino deo tuo in summitate petrae huius super quam sacrificium ante posuisti tollesque taurum secundum et offeres holocaustum super lignorum struem quae de nemore succideri
i naèini oltar gospodu bogu svom navrh ove stene, na zgodnom mestu, pa onda uzmi drugog junca, i prinesi žrtvu paljenicu na drvima onog luga koji iseèeš.

neque enim fuit domus patris mei nisi morti obnoxia domino meo regi tu autem posuisti me servum tuum inter convivas mensae tuae quid igitur habeo iustae querellae aut quid possum ultra vociferari ad rege
jer sav dom oca mog behu ljudi koji zaslužiše smrt pred carem gospodarem mojim, a ti posadi slugu svog medju one koji jedu za stolom tvojim, pa kako imaš još pravo, i kako se mogu još tužiti caru?